Inspirisan fantastičnim web-sajtom Njuz.net, na Misha.blog.rs sam osnovao blog kategoriju "Nju Njuz",
u kojoj će se (nadam se) naći serija zanimljivih satiričnih postova, s
ciljem da skrenu pažnju čitalaca/javnosti na neke pojave u društvu.
Kurir: LDP planira da kupi CNN!
BEOGRAD, 20. decembar
2011. (Nju Njuz) - Dnevni list 'Kurir' zatražio je danas da se ispitaju navodi
da Liberalno demokratska partija (LDP), državnim novcem, pokušava da kupi CNN, međunarodni
24-satni informativni kanal!

LDP
kupovinom CNN-a želi da spreči Kurir da učini isto?!
Vlasnik "Kurira" Aleksandar Rodić rekao
je da navode o kupovini CNN-a treba da ispitaju Agencije za borbu protiv
korupcije i Tužilaštvo za organizovani kriminal.
"Postoje indicije da LDP državnim sredstvima, koje je Vlada Srbije
dobila kao donaciju Evropske unije za pomoć parlamentarnim strankama, kupuje CNN”,
kazao je Rodić na vanrednoj
konferenciji za novinare.
"Umesto da država otkupi termine na ovom uticajnom svetskom kanalu kako
bi se emitovao spot “Kosovo je srce Srbije a sever Kosova njegova glavna aorta”,
ona daje opskurnoj stranci još opskurnijeg predsednika iza koga svakako stoji
albanski lobi, državne pare iz Fonda za pomoć partijama u krizi- da bi ova
stranka stavila pod kontrolu CNN!", kazao je povišenim tonom vlasnik ovog beogradskog
lista.
Zoran Ostojić, poslanik Liberalno demokratske partije u Skupštini Srbije, je
ocenio da je to vrhunski nemoral Kurira. On dodaje da LDP nije bio
zainteresovan za ovu američku TV mrežu, ali da će posle ovakvog pisanja Kurira
i te kako biti istrajni u nameri za preuzimanjem vlasništva nad CNN-om da bi,
kako kaže, "sprečili Kurir da oni učine isto."
“To bi bio pokušaj da se od CNN-a napravi novi “Kurir”, čije bi udarne vesti
bile iste kao današnje naslovnice tog lista na kojoj su svi naslovi napisani
velikim slovima i koji se završavaju
znakom uzvika, i LDP mora to da
spreči.”, zaključuje Ostojić.
Inspirisano: LDP: Kurir kupuje tri lista?
♥♥♥♥ Misha.blog.rs slavi četvrti rođendan ♥♥♥♥
Danas nam je divan dan, divan dan, divan dan- Doctor blog slavi četvrti rođendan, rođendan...
Doctor Misha - doktor za sve i svašta, koji od 2007. godine opipava puls Srbije!
17.12.2007., pre tačno 4 godine, sam na prvom srpskom blog servisu Blog.co.yu, napisao tu nadaleko čuvenu-
prvu blog rečenicu, misao koja će zaseniti onu koju je izrekao Nil Armstrong

, i tako zakoračio u blog svet...

Malim koracima za blog, ali velikim za mene- u svojim postovima sam iznosio svoje viđenje događaja iz naše svakodnevnice. Ti moji kritički postovi prožeti humorom, su se na moju veliku radost svideli mnogim blogerima, kao i slučajnim posetiocima Doctor bloga! Nizali su se postovi, ali i raznorazni neočekivani uspesi, koji su me motivisali da nastavim sa blogovanjem:
Najveći uspeh je svakako to što su me, na samom početku blogovanja, Nemci citirali i preveli na par jezika (
Readers-edition.de,
2008.)! Jedan domaći sajt je pisao o mojoj facebook grupi koristeći podatke o istoj sa mog bloga (
Vesti-online.com,
2009.), dok je student FON-a iz Beograda napisao završni rad o pomenutoj grupi, takođe koristeći podatke sa bloga (Misha.blog.rs
u literaturi diplomskog rada,
2010.). Nepotvrđeni uspeh- jedan visoki zvaničnik iz regiona je gotovo dve godine čitao i komentarisao moj blog (najverovatnije:
potpredsednik Vlade Kosova?,
2009./10.). Poslednji uspeh- jedne beogradske novine su prenele moj post koji je napisan u saradnji sa blog mentorom (
"24 sata",
2011.). Isti post su preneli, uglavnom bez navođenja izvora, mnogi regionalni forumi, sajtovi i blogovi... Za razliku od svih njih, 24sata.rs su pokazale ozbiljnost kakva i dolikuje jednom uglednom mediju i ostavile mogućnost "saradnje" (tj.objavljivanje dodatnog članka o tom postu, kao i o mom blogu?). Nadam se da će se ova saradnja, koju je obećala novinarka ovog lista, realizovati u toku 2012. godine,...nadam se pre "smaka sveta"...?

Na kraju, treba pomenuti i sledeće zanimljivo poređenje: za razliku od Srbije koja ove godine nije uspela da svoje višegodišnje evrointegracije kruniše kandidaturom za ulazak u EU, moj blog je uspeo da postane Kandidat za Vredi pogledati listu na Blog.rs, i to za samo nekoliko meseci od početka blogovanja


Četiri godine Doctor bloga - 177 objavljenih postova, skoro 8.900 komentara, ukupna čitanost: više od 390.000, facebook grupa: "I ♥ doctor blog" broji 175 članova, twitter: 37 tviteraša prati "DoctorMisha" na ovoj društvenoj mreži za mikro-blogging
Zahvaljujući konstruktivnoj komunikaciji kroz komentare- potvrđujem, poboljšavam, menjam i usavršavam svoje misli i saznanja! U tome je, po meni, najveća lepota i draž bloga i mog shvatanja blogovanja!

Ono što je ipak vrednije i važnije od svih ovih gore pomenutih stvari je to što sam na ovom blogu dobrih vibracija- upoznao puno prijatnih ljudi i novih dobrih prijatelja! Živi bili, nadam se da ćemo se družiti još dugo, dugo...

Boris Tadić, državnik !
Ovo će biti post u kome ću na trenutak zatvoriti oči pred svim negativnim (liderskim) statistikama Srbije i u kome ću pokušati da izdvojim samo pozitivne stvari koje je predsednik Boris Tadić uradio i radi za poboljšanje imidža Srbije u svetu. Ne, nisam u međuvremenu postao član Demokratske stranke- samo sam revoltiran kvazi državnicima, kvazi liderima, kvazi patriJotama srBskim, kvazi vernicima i propovednicima... U prevodu: nije Boris toliko dobar, koliko je njegova potencijalna "konkurencija" loša, bezidejna, bezvizionarska i što je najgore- bestidna.
Boris Tadić je predsednik Republike Srbije od 27. juna 2004. godine. Reizabran je na tu funkciju 03. februara 2008. Najverovatnije će se i treći put kandidovati na predsedničkim izborima 2013. godine, za svoj drugi petogodišnji mandat (po novom Ustavu)
Da se vratim još jednom na uzrok-povod pisanja ovog posta: postalo mi je muka da gledam, slušam i čitam neubedljive i neodređene izjave naprednog evropskog vojvode Tomislava Nikolića. Lidera najače opozicione, Srpske napredne, stranke je čovek koga svi već vide kao nekog budućeg predsednika-premijera Srbije, a istovremeno pomenuti gospodin uporno izbegava da se izjasni o najosetljivijim političkim pitanjima. Taktika Nikolićevih "Radikala Light" da se o najosetljivijim pitanjima ili uopšte ne izjašnjavaju ili da to čine dozirano i prilično neodređeno, sračunata je na zahvatanje što šireg kruga potencijalnih birača.
Iako je to pokušavao i aktuelni predsednik Tadić (eh ta želja za popularnošću!), u kritičnim trenucima je znao, državnički- da jasno prelomi i uradi mnoge nepopularne stvari, u interesu države.. Najosetljivije pitanje saradnje Beograda sa Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Hagu- izručivanje optuženih, je "prljav posao" koji je započeo Dr Zoran Đinđić (izručenjem Miloševića koji je sam prihvatio tu međunarodnu obavezu) a koji je završio upravo Boris Tadić (izručenjem Karadžića, Mladića i poslednjeg begunca optuženog za ratne zločine- Gorana Hadžića).
Međunarodna i moralna obaveza Srbije - Boris Tadić zatvorio pitanje saradnje sa Hagom
Drugi nasleđeni problem od Miloševićevog režima je- nerešeno pitanje Kosova. Predsednik Tadić je ovaj problem shvatio daleko ozbiljnije od svih političara u Srbiji (neračunajući vizionarske ideje ubijenog premijera Zorana Đinđića) i sa svojim timom ljudi se odlučno zauzeo za njegovo rešavanje. Treba li pominjati da Tomislav Nikolić ne želi da se detaljnije izjašnjava o ovom "Tadićevom problemu." S druge strane, predsednik Demokratske stranke Srbije i nekadašnji predsednik SRJ i premijer Srbije, Vojislav Koštunica svojim izjavama o ovom srpskom vekovnom problemu potvrđuje da je daleko od pravog državnika (iako smo svi tog 05. X 2000.verovali da jeste). Naime, Koštunica je izjavio: "Naš spas je jedino u poštovanju prava. Nepriznavanje nezavisnosti Kosova, ko god da ga otme… Cela stvar je u tome da mi kažemo i dokažemo da je to naše. Onda imamo nešto što ima elemente zamrznutog ili nerešenog konflikta i ostavimo budućnosti, nekim drugim naraštajima, da se tim pitanjima bave."

Most preko Ade - "Harfa" je bio jedan od predloga za ime ovog novog beogradskog mosta preko Save (karikatura koja govori 1000 reči)
Opšte je poznata činjenica da je Srbija 1999. godine izgubila rat od NATO, posle čega je svoj suverenitet i integritet na teritoriji Kosova predala međunarodnoj zajednici. Čuvena Rezolucija 1.244, sporazum kojim je okončan rat, pominje da Kosovo ostaje pod suverenitetom SRJ (Srbije) dok se ne utvrdi njegov konačni status, ali takođe pominje i sporazum iz Rambujea. Taj sporazum, deo pomenute rezolucije, dozvoljava da se na referendumu Kosovari, koji su (bili) žrtve Miloševićevog režima, izjasne o svom statusu. Upravo zbog ove činjenice je suludo držati se slepo samo ovog dokumenta. Tadić je smogao hrabrosti da, zajedno sa EU, predloži novu Rezoluciju UN koja je omogućila dijalog Beograda i Prištine, u Briselu- o životnim pitanjima ljudi koji dole žive.
"Međunarodna zajednica je kao klima- ne možete da je priznate ili ne, već da se adaptirate.", Zoran Đinđić
Nezvanično, Tadić je pod "istorijskim kompromisnim rešenjem za Kosovo i pomirenjem Srba i Albanaca" najverovatnije mislio na neku vrstu teritorijalne podele Kosova. Kada je shvatio da je to u ovom trenutku nemoguće- brzo se adaptirao (kako i dolikuje jednom ozbiljnom državniku) na postojeće raspoloženje u međunarodnoj zajednici i počeo tražiti drugačiji model rešenja, koji bi omogućio normalan život Srba na Kosovu. Sloboda kretanja ljudi i roba preko administrativnih-graničnih linija, su neki od najvažnijih dogovora-rezultata ovog dijaloga.
Međutim, primena istih će zavisiti od garancija međunarodne zajednice na KiM, ali i od ljudi koji dole žive. Iako su i po Rezoluciji 1244: Kosovo i Srbija odvojene carinske teritorije, neki lideri Srba na severu Kosova odbijaju da to priznaju, navodno braneći "nacionalni interes i suverenitet i integritet Srbije", i pozivaju na neprihvatanje postignutih dogovora. Oni se ustvari rukovode isključivo stranačkim interesima (DSS, SNS, SRS), tako stavljajući lične interese ispred državnih. Poznato je da je normalizacija odnosa Srbije i Kosova (bez međusobnog priznanja) jedan od uslova za dalje evrointegracije Republike Srbije.
Ukidanje viza (2009.), status kandidata za članstvo u EU (2011.), početak predpristupnih pregovora sa EU (2012.), Srbija u EU (najranije, 2016.) - zasluge i želje Borisa Tadića
Najpoznatiji hrvatski nedeljnik "Globus" je u svom tekstu o srpskom predsedniku "Neokrunjeni kralj europskog jugoistoka: Kad Srbija govori, Hrvatska šuti" nahvalio predsednika Borisa Tadića, koga smatra "najbitnijim državnikom evropskog jugoistoka“:
U opširnoj analizi postavlja se pitanje: Šta za Hrvatsku znači činjenica da je srpski lider postao glavna figura u regionu koju će moćne zapadne države pitati za mišljenje i koja će govoriti u ime ostalih? „Diplomatski kuloari i analitičari stanja u regionu sa znatiželjom prate kako Tadić svojim proaktivnim pristupom uveliko određuje pozicioniranje zapadnog Balkana na međunarodnoj sceni i kako je često prisutan u stranim medijima, učestvuje na međunarodnim sastancima, dogovara se o susretima s državnicima regiona“, konstatuje uticajni i tiražni zagrebački nedeljnik.
U tekstu u kojem je Tadić opisan nizom laskavih metafora, poput „balkanski šarmer“, „balkanski politički supermen“, ali i „ljubimac svetskih centara moći“, Globus primećuje da se predsednik Srbije istovremeno nameće kao „glasnogovornik tema koje su od opšteg regionalnog interesa“.
On je, prema pisanju nedeljnika, „mudro počeo da koristiti trilateralu kao diplomatski instrument“. Tako je, navodi Globus, zahvaljujući uplitanju mađarskog predsednika „bajpasirao“ probleme koje je imao s hrvatskim državnim vrhom, a potencijalne prepreke u odnosima s Bosnom i Hercegovinom rešio na isti način kada se s Harisom Silajdžićem našao u Istanbulu, gde im je domaćin bio turski predsednik Abdulah Gul. List konstatuje da je Tadić „državnički pametno odlučio da napravi taj potrebni politički iskorak“, zbog kojeg „na račun njegovog predsedničkog ponašanja pršte pohvale sa svih strana Evrope“.
List ne propušta da primeti da Tadić teme o kojima govori stavlja pod regionalni kišobran, ali zapravo favorizuje Srbiju, najveću državu zapadnog Balkana, koja ima „najveću diplomatsku snagu, ali i teret prošlosti“. Tadića, piše Globus, zapadne države i svetski centri moći vide kao „novog Zorana Đinđića, elokventnog, harizmatičnog, brzog u reakcijama, spremnog da pokreće i rešava probleme, nametljivog, direktnog“.
Međutim, Srbija je oduvek bila gluva i slepa da prepozna vizionara i državnika. Tako, sve češće, na internetu, nailazim na komentare u kojima se kaže da je Boris Tadić "najveći srBski izdajnik, šiptar, ustaša, balija, jevrej". U paradoksalnoj zemlji Сербии je to najbolji dokaz da radite prave i ispravne stvari! Najmanje što mogu da uradim je da takvom čoveku, i pored velikih zamerki koje imam na njegov rad, posvetim jedan ceo post. Treba razmišljati široko!