NE VOLIM DEVEDESETE !
misha | 06 Oktobar, 2011 19:30
NE VOLIM DEVEDESETE !
Srbija, zemlja paradoksa! Ova tvrdnja se iznova i iznova potvrđuje. Ironično je da se u istoj nedelji kada se obeležava godišnjica 5. oktobra održava i muzički festival: "VOLIM DEVEDESETE"! Sam naziv festivala baš zna da zapara uši, ali je to ništa u odnosu na zvuke muzičkih hitova iz tog vremena..
"VOLIM MUZIKU '90-IH" je daleko primereniji naziv festivala?
Bizaran naziv ovog muzičkog festivala kao da simbolično opisuje osećanje svih onih ljudi čija su očekivanja od demokratskih promena izneverena i koji će bez puno razmišljanja reći kako im je pre 05. X 2000. godine bilo "bolje"! Malo ko će, međutim, u opštoj kuknjavi i zapomaganju pomenuti da je, bez obzira na velika očekivanja, 5. oktobra dobio najvažnije - SLOBODU! Da sada živimo u demokratsoj zemlji gde se izbori više ne kradu, gde se klinci ne hapse kada vređaju predsednika države, a novinari se ne povlače po sudovima zbog onoga što su napisali.
Naše kratko pamćenje spašće nas sećanja na „vesele devedesete“ praznih rafova, šarenih novčanica s bezbroj nula, koje uveče vrede upola manje nego ujutro istog dana, plastičnih kanistera s benzinom koji vam usmrde stan dok pretačete na terasi. Litar benzina je vredeo kao i litar krvi! Ljudi su svoja kola noću nadgledali sa terasa sa oružjem da im neko sa crevom ne bi izvadio benzin koji je skoro nemoguće bilo nabaviti (potrebno je imati one dobro poznate bonove za benzin, čekati u redu od po 2 km, spavati u kolima, pratiti ko tog dana ima prednost "par ili nepar" tablice, i sve to za 20 litara). Šunku i salamu su videli samo oni koji su imali da daju 20 maraka za 100 grama. 1992./93. ljudi su ložili sopstveni parket da ne bi umrli od zime, u centru Beograda. I istina je, penzioneri su jeli golubove, da ne bi umrli od gladi. Blaženi zaborav sačuvaće nas od uspomena na kamuflažne uniforme i opasane pištoljčine bahatih „branilaca“ u kafićima, besmilsenih i, naravno, izgubljenih ratova s komšijama Hrvatima i Bosancima, sirena i eksplozija bombi koje nam ruše mostove, fabrike, kuće,..
AIR MAX JE SRCE DEVEDESETIH !
Postoji, dakle, neki mentalitet koji nas drži zakucane u mrzovolju, koji nas odmalena tera da budemo fascinirani mitovima i „herojskim porazima“. Da lepimo žvaku u kosu đaku koji sedi u klupi ispred naše i vredno uči jer je „štreber“, a divimo se onom koga tata, „budža“ u lokalnom komitetu, izvuče iz svake nedaće. Onaj mentalitet koji nas tera da svi znamo i obeležavamo datume velikih poraza, od Kosovske bitke do godišnjice NATO bombardovanja. Ali nas sprečava da se zamislimo „ma, kad se stvarno oslobodismo tih Turaka?“ (Haj’mo svi na pogađanje kad je to bilo: kad smo ono dobili ključeve gradova? Posle Berlinskog kongresa? Kad je počeo prvi ili drugi ustanak? Naravno da ne znamo kad Dan oslobođenja od Turaka, za razliku od Vidovdana, nikad nije slavljen kao praznik.) Mi više ne obeležavamo ni dan kad smo isterali Hitlera!
Naziv ovog muzičkog festivala je samo kap u moru takvih primera.
Mentalitet koji tolike naše sunarodnike stvarno tera da poveruju u bajku u kojoj su za 5. oktobar zaslužni CIA i Legija, a ne milion hrabrih ljudi ove zemlje koji tog dana nisu mislili na sebe nego na svoju decu. Mentalitet koji nam ne dozvoljava da budemo ponosni na srpsku nenasilnu revoluciju i da poštujemo činjenicu da je ona promenila nas i tolike stvari u našoj zemlji, da je inspirisala druge potlačene narode od Gruzije do Burme, od Zimbabvea do Maldiva, od Egipta do Fidžija. Da shvatimo da je na listi pozitivnih stvari po kojoj nas, Srbe, prepoznaju u velikom svetu taj 5. oktobar i srpska nenasilna revolucija u ponosnom društvu najboljih srpskih brendova: Nikole Tesle, Milutina Milankovića, Novaka Đokovića,..

(NE)VOLIM DEVEDESETE - JA NEMAM DILEME !
Slobodan kao Čovek ?!
misha | 02 Oktobar, 2011 11:59
Slobodan kao Čovek ?!
Međunarodni simbol Ljudskih prava - "FREE AS A MAN" !!!
Srpski dizajner Predrag Stakić pobedio je na međunarodnom izboru za prvi svetski priznati logo za ljudska prava. Od 15.000 prijavljenih ideja za logo iz 190 zemalja, međunarodni žiri je izabrao njih 10, a pobednik je izabran javnim glasanjem putem Interneta. "Nijedan logo, uključujući ovaj, ne može da promeni svet. Ali, logo je simbol koji okuplja ljude, a ljudi mogu da promene svet", rekao je 32-godišnji grafički dizajner iz Beograda.
Stakićevo rešenje – golub koji formira ljudsku ruku – pod nazivom “Slobodan kao čovek”, izabrano je posle četvoromesečne globalne online kampanje, koju je organizovala Nemačka sa još devet partnerskih zemalja, a podržale i mnoge druge vlade u Evropi, Americi i Aziji, kao i organizacije za zaštitu ljudskih prava. Do sada nije postojao međunarodno priznati simbol za ljudska prava, mada postoje takvi simboli za mir ili antinuklearne pokrete, pa čak i za recikliranje. Organizatori inicijative Logo za ljudska prava izrazili su nadu da će novi logo doprineti globalnom jačanju ljudskih prava!
"Parada Ponosa 2011." - Slobodan kao Čovek ?!
Srbija, zemlja paradoksa! Srpski dizajner je tvorac univerzalnog simbola ljudskih prava, a ljudska prava se u Srbistanu selektivno poštuju, iako su svima zagarantovana Ustavom Republike Srbije! Kakva je to država gde su bejzbol palice, lanci, petarde, kese i kondomi sa farbom i eksploziv u plastičnim kutijama od vitamina, jači od najvišeg pravnog akta!?!
Danas, 02.10.2011. godine je trebalo da se održi druga srpska/beogradska "Parada Ponosa". Međutim, Savet za nacionalnu bezbednost je doneo odluku o zabrani održavanja svih skupova ovog vikenda, uključujući i Paradu ponosa. Bezbednosne procene su ukazale da su se ekstremisti spremali da prave velike nerede u više delova Beograda, da podmetnu požare na obodima Beograda, na području Avale i sličnim lokacijama kako bi policiju razvukli na više lokacija daleko od centra, da bi neometano mogli da pale sedišta stranaka vladajuće koalicije, sedišta stranih firmi, kao i gume na automobilima u javnim garažama, a planirana je i otmica autobusa Gradskog saobraćajnog preduzeća kojim bi huligani došli praktično do učesnika Prajda! Neke grupacije su planirale i da skup dovede do ljudskih žrtava i da sve dobije političku konotaciju. Želeli su severnoafrički scenario u Srbiji, a te incidente nisu planirali samo u Beogradu.
Kada se sve to pogleda, treba biti srećan što ovaj topli oktobarski dan protiče mirno, uz nedeljni porodični ručak. Međutim, postavlja se pitanje da li su ti "ulični ratnici" jači od predsednika i premijera Srbije, ministara odbrane, pravde i policije, načelnika Generalštaba Vojske Srbije, direktora BIA i rukovodilaca Vojne službe bezbednosti i Vojno-obaveštajne službe Ministarstva odbrane (inače- članova Saveta za nacionalnu bezbednost)??? "Država ima svoje instrumente, policiju i vojsku, kojima mora da se posluži da bi zaštitila ustavni poredak i bezbednost svih njenih građana. Ukoliko postoje saznanja da je mogao da se ponovi scenario od 10.10.2010. godine, kada je rušen Beograd ili da se čak izazovu neki požari, onda je po sredi udruživanje radi zločinačkog poduhvata, odnosno- organizovani kriminal. I tako se prema onima koji to pripremaju treba i odnositi. Ustav Srbije, pored svih svojih manjkavosti, mora da se poštuje, jer je najviši akt zemlje!" (iz saopštenja Lige Socijaldemokrata Vojvodine o zabrani Prajda)

01.10.2011. u Beogradu ipak održan neočekivani "mini Prajd"!
Na kraju, kada se racionalno pogleda sve i razmisli- najbolje je da se sve ovako mirno završilo, bez sukoba, žrtava i prolivanja krvi. Ali, za ozbiljnu državu koja se nalazi u Evropi (i teži ka EU) ne bi smelo da se ovo pretvori u praksu! Država ne sme da se povlači pred kriminalcima, već da sistematski sprovodi usvojene Zakone i poštuje Ustav, kao što je to slučaj u civilizovanom svetu. I to činiti kontinuirano, a ne samo uoči nekog događaja poput Prajda.
Ipak, mini "Parada ponosa 2011." koja je okupila tridesetak ljudi održana je 01.10.2011. oko podneva na Terazijama, ispred Medija centra, u centru Beograda, naočigled mnogobrojnih prolaznika koji su slobodno šetali ulicama prestonog grada i protekla je, kako i priliči manifestaciji koja promoviše ljudska prava, bez ijednog incidenta. Gej aktivisti su na nekoliko minuta blokirali jednu kolovoznu traku, razvili veliki ružičasti transparent sa natpisom "Ljubav normalno" i uz povike "Ljubav je ljudsko pravo" poručili gradu i svetu da i pored zabrane ljubav, ma kakva bila, ne može biti zabranjena čak ni u društvima u kojima se mržnja promoviše kao ideal. I to malo vremena tokom kog su Srbiji vraćene građanske slobode, bilo je dovoljno da domišljati učesnici Prajda na kolovoz proliju farbu iz dugine palete boja, pa se "ideja Prajda preko automobilskih guma pronela ostalim delovima Beograda"...
Još je važnije to da se ipak, pa makar i na ovaj i ovakav način, ideja "SLOBODAN KAO ČOVEK " prenela Srbijom, zemljom iz koje dolazi otac univerzalnog simbola ljudskih prava !!!
SRBIJA DO SPRINGFILDA !!!
misha | 01 Oktobar, 2011 10:01
SRBIJA DO SPRINGFILDA !!!
Domaći političari kao Simpsonovi poslednjih dana apsolutni su hit na internetu. Boris, Vuk, Čeda, Ivica, Palma i ostali poznati likovi dobili su dvojnike u junacima iz ove izuzetno popularne crtane serije! Sve to je delo mog blog mentora i brata koji se na Vukajliji, gde je ovo i objavio, potpisuje kao
LJUBI.GA.MAJKA. Uživajte u duhovitim slikama i opisima koje su uglavnom osmislili novinari dnevnog lista "Kurir", koji je takođe preneo ovo genijalno poređenje...
Boris Tadić kao gradonačelnik Kvimbi
Možda predsednik podseća na gradonačelnika iz serije, ali naš Boki je ipak mnogo lepši. Pa, on je po viđenju i manekenskom držanju prešišao i Klunija i Berluskonija, a neće tamo nekog Kvimbija. I taj gradonačelnik iz serije pojma nema šta njegovi građani misle, kako žive i za koga će glasati na sledećim izborima, a predsednik Springfilda sve to zna. I nije mu lako. (p.s.Svaka sličnost gradonačelnika Kvimbija sa predsednikom Republike Srpske, Miloradom Dodikom je (zlo)namerna!)
Ivica Dačić kao šef policije Vigam
Vođa socijalista isti je kao prvi čovek policije Springfilda. Ipak, naš Ivica ni izbliza nije korumpiran kao Vigam. Naprotiv, on je pravi lider u borbi protiv mita i korupcije u Springfildu, i njega ne možete potkupiti makar mu na kućnu adresu doneli puno koferče para. Našem ministru policijskom takva glupost ne bi mogla da se dogodi ni u crtanom filmu.
Dragan Marković Palma kao Debeli Toni
Gradonačelnik Jagodine podseća na sumnjivog tipa Tonija. Za razliku od njega, Palmini poslovi su transparentni, jer on pomaže širokim narodnim masama nastanjenim oko akva parka i zoo-vrta, i nikada nikog ne ucenjuje. Osim možda vladu Springfilda, kad mu se gradska kasa isprazni od silnih davanja za spajanje nesuđenih bračnih parova u dalekoj Grčkoj.
Velimir Ilić kao alkoholičar Barni
Najpoznatiji čačanski političar pljunuti je alkos Barni. Ali samo po liku, ne i po delu. Jer lider Nove Srbije uopšte ne pije. On je sve one legendarne televizijske performanse izveo mrtav trezan. Osim možda jednog, kad je javno rekao da bi za budućnost Springfilda nagnao Madlen Olbrajt. Nakon te patriotske izjave niko nije uspeo da ga obuzda i eventualno izmeri nivo alkohola u krvi.
Mirko Cvetković kao kapetan Horacio
Premijer Mirko neverovatno liči na kapetana Horacija Mekalistera. Sličnost dobija na značaju ako se zna da se bradati kapetan pojavljuje u seriji ređe nego što se premijer pojavljuje u javnosti springfildskoj. A što i da se pojavljuje kad u Vladi ima toliko ministara koji bi uvek nešto da kažu. Dok oni trućaju, on može na miru da skuva kaficu i reši ukrštene reči. I dok lupiš dlanom o dlan, eto nas u EU.
Dr nauka Jovan Krkobabić kao deda Simpson
Prvi čovek PUPS neodoljivo podseća na Homerovog oca Abrahama Džeja Simpsona. Za razliku od njega, on ne mora da živi u domu za stare, jer mu je kabinet u zgradi Vlade uvek otvoren, gde na miru može da dremne i gleda crtane filmove Volta Diznija. On je uzor svim penzionerima Springfilda, jer dok oni igraju šah u parku, on piči igrice na najvišem nivou - sednici Vlade.
Miroslav Mišković kao Montgomeri Barns
Najpoznatiji srpski tajkun kao da je preslikani bogataš iz „Simpsonovih“. Surovi bogatun iz Springfilda nije prezao ni od čega kako bi postao moćan. Za razliku od njega, naš Mister Miško povukao je ručnu, otišao iz velikog biznisa i preko noći otišao u poljoprivrednike. Bolje čovek da bere svoje jabuke nego, ne daj bože, one u nekoj organizovanoj ustanovi.
Tomica Milosavljević kao nadrilekar Nik Rivijera
Ovde je nastala gruba greška! Kakve veze ima četvoromandatni ministar zdravlja Springfilda s nekim nadrilekarom. Ljudi moji, nema nikakvih dodirnih tačaka između našeg Tomice i tamo nekog Nika, koji verovatno radi za „Novartis“ na procenat i uvaljuje građanima Springfilda najskuplje vakcine protiv veštičjeg gripa, a javno priča kako nema veze s tim. Ja ovde ne vidim ama baš nikakvu sličnost! A vi?
Žarko Obradović kao direktor škole Simon Skiner
Ministar prosvete Obradovići podseća na Simona Skinera koji radi kao direktor u Springfildskoj osnovnoj školi. Njuz.net je skoro objavio
(foto)vest da je frizura Žarka Obradovića proglašena neustavnom! Ni njegov kolega Skiner se ne može pohvaliti urednijom frizurom...
Lidija Vukićević kao usedelica Selma
Lepršava radikalka ista je sestra Mardž Simpson. Ko da je ona bliznakinja Selme Buvije. Ali, za razliku od nje, lepotica iz „Žikine dinastije“ uspela je da nađe muža, i da se s mužem raziđe. Naći će lepa poslanica, ako treba, još tri muža, pa nek crknu dušmani, petokolonaši i haški tamničari. Smrt NATO agresorima, sloboda Voji! Ua Zakon o zaštiti od duvanskog dima!
Aleksandar Tijanić kao Kent Brokman
Za lokalnu springfildsku tv stanicu KBBL-TV se ne plaća pretplata! To je osnovna razlika. Inače su Kent i Tijanić- ko jaje jajetu!
Čeda Jovanović kao Troj Meklur
Lider LDP najviše liči na zaboravljenog glumca iz serije. Takođe, slučajno ili ne- obojica imaju diplomu FDU. Znate ga iz naučnofantastičnih filmova „Vila Šilerova“ i „Kum Šiptar“! To je on - Troj Mekjovanović! Šarmantan, zgodan, elokventan, nema stanovnice Springfilda koja ne bi volela da mu postane žena. Jedini je političar koji ne krije da bi otcepio Šelbivil od Springfilda.
Vojislav Koštunica kao Hans Moleman
Večiti premijer (iz senke) Koštunica u svakom smislu podseća na Hansa Molemana, slabo pokretnog i nebitnog stanovnika Springfilda koji sebi često dopušta da izgleda jadno i koji se uvek nalazi blizu tragičnih događaja.
Vuk Jeremić kao štreber Milhaus
Vuk Jeremić je preslikani Milhaus. To je onaj štreber koji ni ulicu ne prelazi pre nego što ne izračuna koliko mu je tačno koraka potrebno. I ministar spoljni je čitave godine računao koliko ima kilometara od Pekinga do Vašingtona i koliko Zambija i Zimbabvea nije priznalo otcepljenje Šelbivila od Springfilda. Milhausu u svemu pomaže njegov drug Bart, a Vuku njegov verni Borko.
Ognjen AmiGić kao Klovn Krasti
Heršel Pinkus Jeruham Krastofski (poznatiji kao Klovn Krasti) vodi najpopularniji TV Show u Springfildu, često koristi glupe šale i nehumane trikove kako bi zabavio gledaoce. Treba li još šta reći o sličnosti sa našim Amidžom...
Grubijan i nasilnik Miladin Kovačević kao Nelson Manc
Pronađi razliku?! Nelson Manc voli da se potuče, da maltretira sve po osnovnoj školi, da im uzima novac, ali nikada nije oštetio državnu/gradsku kasu za čak 1.000.000 dolara!!!
Prvooptuženi za ubistvo premijera Milorad Ulemek Legija tako neodoljivo podseća na kriminalca i ubicu Snejka (Zmiju); seljak, političar i farmer Marjan Rističević liči na Škota koji radi kao domar u springfildskoj osnovnoj školi; ministarka pravde Snežana Malović na springfildsku sudijku, a strip majstor iz Blica Marko Somborac na najvećeg springfildskog kolekcionara stripova... I još mnogi mnogi drugi... Sličnosti je previše da bi ovo bila samo puka slučajnost!?
Zato i ne čudi što prosečan Srbin podseća na glavnog junaka Homera Simpsona. Sami razmislite zašto... STOP SPRINGFILDIZACIJI SRBIJE!
DOBRO DOŠLI U SRBIJU !