Živac duhovnosti - Nikola Malović
Nikola Malović je nagrađivani srpski pisac iz Boke
Kotorske (zahvaljujući kome "srpska književnost izlazi na more"), Novljanin, knjižar i urednik izdavačke kuće knjižare „So“ (koja baštini tradiciju čak 119 godina starog
obalnog knjižarstva, od 1898.; tri godine pre Beograda!, prim.). U kolumni Nedeljnika “Svetionik” sam prepoznao i doživeo ovog egzotičnog Srbina-pomorca kao
ličnu personifikaciju Boke (i voljenog Herceg Novog)!
Šjor Nikola Malović, još uvijek misli na srpskom - Programski format
Svetionika jeste da bljeska s upravo bokokotorske nulte nadmorske, s jedine
geografije na svijetu na kojoj naš narod i dalje živi uz more.
"Lutajući Bokelj", "Prugastoplave storije", "Jedro nade" su naslovi ovog autora do kojih sam uspeo doći u Srbiji. Za drugo "prugastoplavo knjižarstvo" se treba uputiti u "grad večnog zelenila, sunca i stepenica" (kako je Herceg Novi opisao Nobelovac Ivo Andrić) i u novsku knjižaru "So". Neobičan naziv
Knjižare ,,So“ potiče otud' što je Herceg Novi osnovan 1382. upravo zbog
trgovine solju, a „dobrom knjigom mi uvijek osolimo našu pamet“.
Knjižara nije razmakla prostor na glavnom trgu, nekadašnjeg Trgu soli,
da na njemu ne bi ostavila traga! Ovo obalno "mjesto od dobrog ukusa“
formatirano je na način da akcenat stavlja na pravu, ili lepu
književnost, te na bokokotorske, morske i pomorske teme. Za razliku od velikih knjižara u
kojima posluju radnici, u malim knjižarama žive posvećenici. Svaka
knjiga koja je ušla u Knjižaru "So" odabrana je, izdvojena...
U knjižari So se govore "svi" jezici, u knjižari So vi možete pričati o
istoriji, religiji, jezicima, o svim zalivskim biljkama, o svim
zalivskim školjkama,... Knjižara So je postala jedan neformalni
turistički centar i informativni centar!
"Mediteranac se ne rađa, Mediterancem se postaje"; potpisujem ove mudre misli književnika Predraga Matvejevića. Iako sam kontinentalac, u unutrašnjoj emigraciji duše sam Novljanin; i zato vapijem za novom "dozom soli" u vidu prugastoplave književnosti Nikole Malovića. Do te neke naredne posete "gradu od skalina" i knjižari So, slušam njegove javne nastupe zahvaljujući internetu i u ovom blog-postu ću pokušati da prepričam jednu zanimljivu priču koju sam od ovog pomorskog Srbina čuo o duhovnosti, kao- jedru nade:
"Ljudima je data kultura da bi se razvijali kao ličnosti. Pod kulturu potpada religija, filozofija i umetnost. Kod nas dominira kultura koja je proizašla iz Hrišćanstva. Zapadni svet koji veruje, negde sam pročitao, veruje ali nije ubeđen. Izgleda da je to duhovna dijagnoza. Da li ona važi i za nas? Rekao bih da sve više važi i za nas... Ali katolička i ortodoksna kultura se ipak razlikuju:
Katkada, kad mi u butigu uđe zapadnjak- pozdravim ga sa "hello". Oni se često začude i kažu- kako ste mogli da znate da smo mi stranci pa nam se obraćate sa hello a ne da kažete vaše- zdravo? A ja ne mogu da im kažem da se lepo vidi na njima da je neko kao živac iz zuba je izvukao njihovu esenciju; zovimo je katolička ili protestantska ili koja god. Oni liče na osobe iz kojih je izvučen živac. I naprosto ih je lako prepoznati...
Suviše smo postali materijalni... Leti razgovaram sa mnogim strancima koji dođu u knjižaru So. Jedna vrlo intelektualna žena iz Austrije a živi u Švedskoj- Kristijana, vrlo simboličnog imena, pitala me najozbiljnije: "Kako je moguće da u XXI veku neko veruje u Boga?" Ali, to pitanje je onoliko logično kao da vi nekome objašnjavate- da li on veruje u to da ga je rodila majka? Jednostavno, reči tu ne pomažu.
Iako mi pričamo istim jezikom, a pričali smo na engleskom, pričamo iz pozicije ljudi koji stoje sa dve strane kanjona: i mi se dovikujemo, mi mašemo i radujemo se jedno drugom, ali naprosto između nas nema dodira. Dok mi verujući gledamo svet u koloru, neverujući ljudi, ubeđen sam, vide u crno beloj tehnici. I onda te čovek koji ne vidi boje pita- a kako je moguće da postoji i taj mirakul, odnosno i to čudo? A moguće je... Iz tih okolnosti se probudila iskra mog verovanja po ortodoksnim kanonima."
Herceg Novi - Povlašćeni pogled na povlašćenu geografiju najlepšeg zaliva na svetu...
"Naša mila Boko, nevjesto Jadrana,
Pokrivena nebom kô od plave svile,
Ljepša si od tvoje primorkinje vile
I svjetlija si od njenog đerdana.
Nikada se tebe nagledao ne bi'!
No da mi je jedno: da postanem valom
Sinjega ti mora, pa pred tvojim žalom
Da vječito šumim i da pjevam tebi..."
Hvala
app promotion | 22/11/2017, 13:29
Prvo želim da vam se zahvalim na zanimljivom blogu. Na jednom mestu ste pokrili toliko važnih tema i čini mi se da ste sveobuhvatno razvijena osoba. Drugo, hoću da vam kažem hvala, da su posvetili članak ovako divnom piscu. Njegova "Jedro nade" će ostati u sećanju zauvek.