Boris Tadić, državnik !
misha | 04 Decembar, 2011 22:44
Boris Tadić, državnik !
Ovo će biti post u kome ću na trenutak zatvoriti oči pred svim negativnim (liderskim) statistikama Srbije i u kome ću pokušati da izdvojim samo pozitivne stvari koje je predsednik Boris Tadić uradio i radi za poboljšanje imidža Srbije u svetu. Ne, nisam u međuvremenu postao član Demokratske stranke- samo sam revoltiran kvazi državnicima, kvazi liderima, kvazi patriJotama srBskim, kvazi vernicima i propovednicima... U prevodu: nije Boris toliko dobar, koliko je njegova potencijalna "konkurencija" loša, bezidejna, bezvizionarska i što je najgore- bestidna.
Boris Tadić je predsednik Republike Srbije od 27. juna 2004. godine. Reizabran je na tu funkciju 03. februara 2008. Najverovatnije će se i treći put kandidovati na predsedničkim izborima 2013. godine, za svoj drugi petogodišnji mandat (po novom Ustavu)
Da se vratim još jednom na uzrok-povod pisanja ovog posta: postalo mi je muka da gledam, slušam i čitam neubedljive i neodređene izjave naprednog evropskog vojvode Tomislava Nikolića. Lidera najače opozicione, Srpske napredne, stranke je čovek koga svi već vide kao nekog budućeg predsednika-premijera Srbije, a istovremeno pomenuti gospodin uporno izbegava da se izjasni o najosetljivijim političkim pitanjima. Taktika Nikolićevih "Radikala Light" da se o najosetljivijim pitanjima ili uopšte ne izjašnjavaju ili da to čine dozirano i prilično neodređeno, sračunata je na zahvatanje što šireg kruga potencijalnih birača.
Iako je to pokušavao i aktuelni predsednik Tadić (eh ta želja za popularnošću!), u kritičnim trenucima je znao, državnički- da jasno prelomi i uradi mnoge nepopularne stvari, u interesu države.. Najosetljivije pitanje saradnje Beograda sa Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Hagu- izručivanje optuženih, je "prljav posao" koji je započeo Dr Zoran Đinđić (izručenjem Miloševića koji je sam prihvatio tu međunarodnu obavezu) a koji je završio upravo Boris Tadić (izručenjem Karadžića, Mladića i poslednjeg begunca optuženog za ratne zločine- Gorana Hadžića).
Međunarodna i moralna obaveza Srbije - Boris Tadić zatvorio pitanje saradnje sa Hagom
Drugi nasleđeni problem od Miloševićevog režima je- nerešeno pitanje Kosova. Predsednik Tadić je ovaj problem shvatio daleko ozbiljnije od svih političara u Srbiji (neračunajući vizionarske ideje ubijenog premijera Zorana Đinđića) i sa svojim timom ljudi se odlučno zauzeo za njegovo rešavanje. Treba li pominjati da Tomislav Nikolić ne želi da se detaljnije izjašnjava o ovom "Tadićevom problemu." S druge strane, predsednik Demokratske stranke Srbije i nekadašnji predsednik SRJ i premijer Srbije, Vojislav Koštunica svojim izjavama o ovom srpskom vekovnom problemu potvrđuje da je daleko od pravog državnika (iako smo svi tog 05. X 2000.verovali da jeste). Naime, Koštunica je izjavio: "Naš spas je jedino u poštovanju prava. Nepriznavanje nezavisnosti Kosova, ko god da ga otme… Cela stvar je u tome da mi kažemo i dokažemo da je to naše. Onda imamo nešto što ima elemente zamrznutog ili nerešenog konflikta i ostavimo budućnosti, nekim drugim naraštajima, da se tim pitanjima bave."

Most preko Ade - "Harfa" je bio jedan od predloga za ime ovog novog beogradskog mosta preko Save (karikatura koja govori 1000 reči)
Opšte je poznata činjenica da je Srbija 1999. godine izgubila rat od NATO, posle čega je svoj suverenitet i integritet na teritoriji Kosova predala međunarodnoj zajednici. Čuvena Rezolucija 1.244, sporazum kojim je okončan rat, pominje da Kosovo ostaje pod suverenitetom SRJ (Srbije) dok se ne utvrdi njegov konačni status, ali takođe pominje i sporazum iz Rambujea. Taj sporazum, deo pomenute rezolucije, dozvoljava da se na referendumu Kosovari, koji su (bili) žrtve Miloševićevog režima, izjasne o svom statusu. Upravo zbog ove činjenice je suludo držati se slepo samo ovog dokumenta. Tadić je smogao hrabrosti da, zajedno sa EU, predloži novu Rezoluciju UN koja je omogućila dijalog Beograda i Prištine, u Briselu- o životnim pitanjima ljudi koji dole žive.
"Međunarodna zajednica je kao klima- ne možete da je priznate ili ne, već da se adaptirate.", Zoran Đinđić
Nezvanično, Tadić je pod "istorijskim kompromisnim rešenjem za Kosovo i pomirenjem Srba i Albanaca" najverovatnije mislio na neku vrstu teritorijalne podele Kosova. Kada je shvatio da je to u ovom trenutku nemoguće- brzo se adaptirao (kako i dolikuje jednom ozbiljnom državniku) na postojeće raspoloženje u međunarodnoj zajednici i počeo tražiti drugačiji model rešenja, koji bi omogućio normalan život Srba na Kosovu. Sloboda kretanja ljudi i roba preko administrativnih-graničnih linija, su neki od najvažnijih dogovora-rezultata ovog dijaloga.
Međutim, primena istih će zavisiti od garancija međunarodne zajednice na KiM, ali i od ljudi koji dole žive. Iako su i po Rezoluciji 1244: Kosovo i Srbija odvojene carinske teritorije, neki lideri Srba na severu Kosova odbijaju da to priznaju, navodno braneći "nacionalni interes i suverenitet i integritet Srbije", i pozivaju na neprihvatanje postignutih dogovora. Oni se ustvari rukovode isključivo stranačkim interesima (DSS, SNS, SRS), tako stavljajući lične interese ispred državnih. Poznato je da je normalizacija odnosa Srbije i Kosova (bez međusobnog priznanja) jedan od uslova za dalje evrointegracije Republike Srbije.
Ukidanje viza (2009.), status kandidata za članstvo u EU (2011.), početak predpristupnih pregovora sa EU (2012.), Srbija u EU (najranije, 2016.) - zasluge i želje Borisa Tadića
Najpoznatiji hrvatski nedeljnik "Globus" je u svom tekstu o srpskom predsedniku "Neokrunjeni kralj europskog jugoistoka: Kad Srbija govori, Hrvatska šuti" nahvalio predsednika Borisa Tadića, koga smatra "najbitnijim državnikom evropskog jugoistoka“:
U opširnoj analizi postavlja se pitanje: Šta za Hrvatsku znači činjenica da je srpski lider postao glavna figura u regionu koju će moćne zapadne države pitati za mišljenje i koja će govoriti u ime ostalih? „Diplomatski kuloari i analitičari stanja u regionu sa znatiželjom prate kako Tadić svojim proaktivnim pristupom uveliko određuje pozicioniranje zapadnog Balkana na međunarodnoj sceni i kako je često prisutan u stranim medijima, učestvuje na međunarodnim sastancima, dogovara se o susretima s državnicima regiona“, konstatuje uticajni i tiražni zagrebački nedeljnik.
U tekstu u kojem je Tadić opisan nizom laskavih metafora, poput „balkanski šarmer“, „balkanski politički supermen“, ali i „ljubimac svetskih centara moći“, Globus primećuje da se predsednik Srbije istovremeno nameće kao „glasnogovornik tema koje su od opšteg regionalnog interesa“.
On je, prema pisanju nedeljnika, „mudro počeo da koristiti trilateralu kao diplomatski instrument“. Tako je, navodi Globus, zahvaljujući uplitanju mađarskog predsednika „bajpasirao“ probleme koje je imao s hrvatskim državnim vrhom, a potencijalne prepreke u odnosima s Bosnom i Hercegovinom rešio na isti način kada se s Harisom Silajdžićem našao u Istanbulu, gde im je domaćin bio turski predsednik Abdulah Gul. List konstatuje da je Tadić „državnički pametno odlučio da napravi taj potrebni politički iskorak“, zbog kojeg „na račun njegovog predsedničkog ponašanja pršte pohvale sa svih strana Evrope“.
List ne propušta da primeti da Tadić teme o kojima govori stavlja pod regionalni kišobran, ali zapravo favorizuje Srbiju, najveću državu zapadnog Balkana, koja ima „najveću diplomatsku snagu, ali i teret prošlosti“. Tadića, piše Globus, zapadne države i svetski centri moći vide kao „novog Zorana Đinđića, elokventnog, harizmatičnog, brzog u reakcijama, spremnog da pokreće i rešava probleme, nametljivog, direktnog“.
Međutim, Srbija je oduvek bila gluva i slepa da prepozna vizionara i državnika. Tako, sve češće, na internetu, nailazim na komentare u kojima se kaže da je Boris Tadić "najveći srBski izdajnik, šiptar, ustaša, balija, jevrej". U paradoksalnoj zemlji Сербии je to najbolji dokaz da radite prave i ispravne stvari! Najmanje što mogu da uradim je da takvom čoveku, i pored velikih zamerki koje imam na njegov rad, posvetim jedan ceo post. Treba razmišljati široko!
Vreme hemoroida !
misha | 23 Novembar, 2011 19:45
Vreme hemoroida !
Iako izbori u Srbiji još uvek nisu zakazani, propagandne aktivnosti stranaka su sve učestalije i agresivnije. Dok nas još jednom ne zatrpaju "medom i mlekom", kroz političke predizborne slogane, red je da se podsetimo najzanimljivijih političkih poruka, od 1990. do 2008. godine..
Naslov ovog posta je inspirisan kreativnim nazivom knjige jednog od najaktivnijih i najčitanijih sarkastičnih blogera na B92 blogu. Ne ulazeći u sadržaj knjige- mislim da je simbolična veza naziva "Vreme hemoroida" i "Izbori 2012." više nego očigledna!
U proteklih dvadeset godina od održavanja prvih višestranačkih izbora u Srbiji, na ukupno osam parlametarnih izbora- u predizbornim kampanjama je upotrebljeno više od stotinu “slogana”, kojih se mnogi i dan danas sećaju:
Datum održavanja izbora: 23. decembar 1990. godine
Predizborni slogani:
SPS – “Sa nama nema neizvesnosti”
DS – “Vreme je”, “Prelomite pametno”
SPO – “Snaga, pobeda, obnova”, “Sutra počinje odmah”
SPS – “Srbija se saginjati neće”
SRS - “Gde su srpske zemlje, tu su srpski radikali”
Datum održavanja izbora: 20. decembar 1992. godine
Predizborni slogani:
DS - “Možemo, hoćemo bolje”, “Vratiti osmeh Srbiji”
SPO – “Sa nama nema sankcija”
GSS - “Pobedimo u miru, građanska svest, građanska savest”
SRS – Sledeće godine, doslednost svoje politike “Mi se nismo promenili”, “Mi dolazimo”
Datum održavanja izbora: 19. decembra 1993. godine
Predizborni slogani:
DS – “Pošteno”
SPS – “Tako treba”
DSS – “Zrelo je”
DEPOS - “I ovo je Srbija”, “DEPOS daje reč”, “Glas nade”, “Da živimo kao sav normalan svet”, “Ima šanse, ima, ima”
Datum održavanja izbora: 21. septembra 1997. godine
Predizborni slogani:
GSS - “Nepošteni izbori, lopovska vlast”
DS - “Budi hrabar, reci dosta”, “‘Ajmo, ‘ajde, svi u napad”
DSS – “Bojkot – moj izbor”, “Znam za jadac”
DHSS – “Ujedinjeni na izborima, ujedinjeni u bojkotu”
SPO – “Svi za Srbiju”, “Ljubav, vera, nada”, “Srbijo, izađi!”
SRS – “Mi dolazimo”, “Hej, stranka srpskih radikala, hej, srpski ponos, srpska slava, sa tobom, sa pesmom, za danas, za bolje sutra!”
SPS – “Što jes’ jes’, najbolji je SPS”, “Za bolji život, budućnost Srbije”
JUL – “Jedinstvo različitosti”
Datum održavanja izbora: 23. decembra 2000. godine
Predizborni slogani:
DOS – “Lična skromnost i poštenje”, “Briga za državu i naciju”, “Ko, Koštunica”, “Vojislav Koštunica, čovek iz komšiluka”
SPS – “Idemo dalje, u nove pobede”, “Uvek kad vam treba mi smo tu”, “Ugovor s narodom”. “Obnova, razvoj, reforme – 21 projekat za 21. vek”
SPO – “Vojislav Mihailović, naš čovek”
SRS – “Mudrost, hrabrost, poverenje”, “Pamet, znanje i poštenje”, “Svoj na svome”, “Uvek uz svoj narod”, “Danas Zemun, sutra Srbija”, “Mi dolazimo – SRS”, “Radikali, snaga naroda”
OTPOR - “Narod je otpor”, “Otpor, jer volim Srbiju”, “Širi se”, “Gotov je”, “Puko ko zvečka”, “Nas je više”
Datum održavanja izbora: 28. decembar 2003. godine
Predizborni slogani:
DS – “Budućnost odmah”
SRS – “Radikalno bolje”
DSS – “Kao što narod kaže, Koštunica”
SPO-NS – “Zajedno za Srbiju”
SPS – “Pobeda za Srbiju”
G17 plus – “Srbija na 1. mestu”
Datum održavanja izbora: 21. januar 2007. godine
Predizborni slogani:
DS – “Zato što život ne može da čeka”
LDP–GSS–SDU–LSV – “Od nas zavisi”
PSS – “Srbija ima snage”
SPO – “Vredi se boriti”
SPS – “Srbijo, glavu gore!”
SRS – “Da već danas bude bolje”
DSS-NS – “Živela Srbija”
G17 plus – “Stručnost ispred politike”
PUPS-SDP – “Iskustvo i energija”
URS – “Čovečnost je najviši vrh čoveka”
Datum održavanja izbora: 11. maj 2008. godine
Predizborni slogani:
SRS – “Napred Srbijo”
DS-G17 plus-SDP-SPO-LSV – “Za evropsku Srbiju”, "I Kosovo i Evropa"
DSS-NS – “Podrži Srbiju”
LDP – “Širi dalje”
SPS-PUPS-JS – “Pobedi nepravdu”, “Ustani Srbijo”
izvor: eizbori.com
"Belo glasanje" - mnogi građani svoje nezadovoljstvo iskazuju nevažećim listićima. 20.12.1992.je zabeležen rekordan broj nevažećih listića: 5,9% (tj. 275.861 glasača), dok je 28.12.2003. istih bilo najmanje, svega 1,3% od ukupnog broja glasača.
Ostaje da se vidi koliko će ih biti 2012. godine, s obzirom na pozive nekih intelektualaca na ovaj vid iskazivanja bunta protiv nezrelih političkih elita?!
Zanimljivo je kako su gotovo svi prethodni udarni i pobednički slogani ("Srbija se saginjati neće", "Sa nama nema neizvesnosti" (SPS, 1990.), "Gde su srpske zemlje, tu su srpski radikali" (SRS, 1990.), "Sa nama nema sankcija" (SPS, 1992.), "Jedinstvo različitosti" (JUL, 1997.), "Stručnost ispred politike" (G17+, 2007.), "Zato što život/posao ne može da čeka" (DS, 2007.), "Napred Srbijo" (SRS, 2008.), "I Kosovo i Evropa" (DS, 2008.)) ne samo ostali neispunjeni, već su predstavljali potpunu suprotnost od onog što su te stranke (dolaskom na vlast) sprovodile u delo.
Empiriski poučen svim ovim činjenicama- moj glas na narednim izborima ide stranci koja će izaći sa predizbornim sloganima, tipa: "Nazad Srbijo", "Budućnost juče", "Za afričku Srbiju", "Ni Evropa ni Rusija", "Partijska knjižica nema alternativu", "Zato što posao može da čeka", "Mi nemamo obraz" i sl.! Ako se ista ne pojavi- moj glas definitivno ide za koaliciju Ekrema Gospode i Vendija...
KRVNA SLIKA SRBIJE - ANEMIJA !
misha | 18 Novembar, 2011 10:08
KRVNA SLIKA SRBIJE - ANEMIJA !
Ukoliko su podaci o kretanju broja stanovnika jedne države- njena krvna slika, sudeći prema najnovijim statističkim podacima sa poslednjeg popisa stanovništva- Srbija je ozbiljno anemična !!!
Srbija je, u prethodnih devet godina, zabeležila apsolutni pad broja stanovnika veći od 377.000, odnosno oko 5% od ukupne populacije, a najugroženiji je istočni i južni deo zemlje koji se prazne.
Srbija 2011. godine ima 7.120.666 stanovnika, što je 5% manje nego 2002. godine !
Ukupan broj stanovnika u Srbiji iznosi 7.120.666, što je za 377.355 manje nego 2002. godine. Do smanjenja broja je došlo zbog negativnog prirodnog prišataja, zbog odseljavanja iz Srbije, ali i zbog bojkota popisa od strane Albanaca sa juga centralne Srbije.
Beogradski region je jedini u zemlji koji je zabeležio porast broja stanovnika od oko 63.000, odnosno 4%. Region Vojvodine ima 5,7% stanovnika manje nego 2002. godine, Region Šumadije i Zapadne Srbije oko 5,8%, dok je broj stanovnika u Regionu južne i istočne Srbije smanjen za 11,5%. U 85% opština u Srbiji broj stanovnika smanjen za deset i više odsto- najpogođenija je Crna Trava u koji živi 35,2% stanovnika manje nego na prošlom popisu. Veliki pad u broju stanovnika zabeležen je i u Gadžinom Hanu, Majdanpeku, Babušnici, Sečnju i drugim mestima. Porast broja stanovnika zabeležen je u 22 opštine dok je u 146 opština broj stanovnika smanjen.
Najveći porast zabeležen je u niškoj opštini Pantelej, ali se radi o maloj i novoj opštini, dok je najveći realni rast od 12,6% zabeležen u Novom Sadu. Posmatrano po oblastima, porast broja stanovnika zabeležen je u Beogradskoj oblasti, pre svega zbog Beograda, Južnobačkoj oblasti zbog Novog Sada i u Raškoj oblasti, najviše zbog Novog Pazara i Tutina.
Postoje dva osnovna problema: prvi je starenje stanovništva, a drugi
nestajanje sela, varošica i malih gradova. Tako i u Institutu društvenih
nauka primećuju da se sve više stanovnika koncentriše u velikim
gradovima, ali i strahuju da je i tom trendu uskoro kraj. Beograd i Novi
Sad će u sledećih nekoliko godina nastaviti da rastu, ali samo zbog
pražnjenja manjih gradova u unutrašnjosti. I to ima svoj kraj, koji,
nažalost, nije daleko. Ako se nešto drastično ne promeni na sledećem
popisu za 10 godina i prestonica će imati manje žitelja nego što je to
slučaj danas. Sela smo već izgubili, a gubimo i borbu za gradove.
Beograd, Novi Sad i Niš će poslednji osetiti pad populacije, ali samo
zbog egzodusa iz manjih mesta.
U Srbiji postoji 17 naselja sa više od 50.000 ljudi, u kojima živi oko 36% ukupnog stanovništva, a broj naselja bez stanovnika je, u odnosu na prethodni popis, porastao sa sedam na devet. Broj naselja sa manje od 100 stanovnika povećan je u odnosu na prethodni popis sa 707 na 975. Ukupan broj građana Srbije koji živi u inostranstvu je nešto veći od 294.000, dok je broj domaćinstava nešto manji od 250.000, odnosno manji za oko 1% u odnosu na prethodni popis. Porastao je i broj stanova i on sada iznosi nešto više od 3,24 miliona.
Srbija, samo po osnovu prirodnog priraštaja, godišnje gubi između 35.000
i 40.000 građana. To znači da je stanovništvo Srbije u periodu između
dva popisa izgubilo oko 400.000 stanovnika. U Srbiji već godinama više
ljudi umire nego što se rađa, tako da svake godine izgubimo grad
približne veličine Apatina, Negotina ili Požarevca.
Metaforično govoreći: dok Srbija pati od hronične anemije (ukoliko se ovakav trend prirodnog priraštaja nastavi, do 2050. godine, Srbija neće brojati više od šest miliona ljudi!) i dok akutno krvari (Srbija je na drugom mestu u svetu po broju odlazaka mladih, odnosno "odlivu mozgova", a gora je samo afrička država Gvineja Bisao!)- umesto da razmišlja o transfuziji kako bi pomogla sebi (podsticaj države za porast nataliteta!), Srbija poslednje atome snage (naše pare!) troši kako bi pokušala da "zadrži" davno amputirani, gangrenozni deo (Kosovo), što će nas definitivno sve ubiti!
Čitajući ovu još jednu u nizu crnih statistika Srbije, dolazim do sledeće rečenice: "Tokom popisa je od 1. do 20. oktobra 2011. godine popisano ukupno 7.524.164 ljudi, ali je Republički zavod za statistiku ukazao da je pravi broj znatno manji jer su neki popisani dvaput..."
Hmm, a možda i neće biti velika šteta da nestanemo.....?!