doctor

facebook: I ♥ doctor blog
twitter: @DoctorMisha

In Memoriam: 05. Oktobar 2000.

misha | 08 Jul, 2012 10:01

In Memoriam: 05. X 2000.

05. Oktobar 2000. godine je datum koji me asocira na demokratiju, slobodu, novu šansu, pozitivnu energiju, Otpor, nadu, euforiju, Zorana... To je dan kada sam intenzivnije počeo da pratim vesti i politiku. Koliko sam samo puta tih dana ponosno gledao novog predsednika Koštunicu na novom RTS-u kako mudro govori... Gledao sam i hrabrog Velju Ilića kako probija policijske kordone od Čačka do Beograda. Tada, kao klinac, nisam shvatao ko su pravi simboli petooktobarskih promena...
Gledao sam kako svet sa oduševljenjem govori o novoj Srbiji i njenoj evropskoj budućnosti. Međutim, ništa nije bilo toliko idealno koliko se meni u tom trenutku činilo da jeste. Ali, dobro je da se taj 05. oktobar dogodio. Ipak, ostaje žal što se tzv. "06. oktobar" nikada nije do kraja desio...
http://mile.blog.rs/gallery/3242/izbori%202012%202000%20smesno%20tadic%20milosevic.jpg
Zatvoren krug - 2000./2012.

Taj veliki istorijski datum je u dolazećim godinama, naročito nakon 12. marta 2003.i atentata na premijera Dr. Zorana Đinđića, sve više bledeo. Razni "legalisti", "manjinske podrške", "kohabitacije", "nacionalna pomirenja" su doveli do toga da se npr. 2009. godine veći značaj pridavao obeležavanju desetogodišnjici od početka bombardovanja Srbije nego obeležavanju dana kada se Srbija izborila za demokratiju!
Prokletstvo Srba da slave poraze se nastavilo, a spremnost Srbije da se menja na bolje je uporno izostajala zbog nedostatka političke hrabrosti. Česti truli kompromisi, proizašli iz izborne volje građana, su doveli do toga da se 12 godina nakon 05.10.2000. taj datum (osim u novinskim tekstovima) verovatno neće ni spomenuti? Nakon majskih izbora 2012. godine Srbija se vratila 15 godina unazad. Na vlast se vraćaju one partije koje su 1998. činile crveno-crnu koaliciju. SNS-SPS-URS zvuči manje zastrašujuće nego kada se to prevede na: SRS-SPS-G17+!
Zbog vrhunca političkog promiskuiteta, kukavičluka i nemorala moje interesovanje za politiku ovih dana je drastično opalo. To je valjda jedino dobro u svemu ovome. Drago mi je što su oni izgubili, ali mi nikako nije drago što su ovi pobedili...

 Žarko Korać:
 
Novoizabrani predsednik Srbije (Tomislav Nikolić), najzad je mandat za sastav vlade uručio svom političkom istomišljeniku, predsedniku SPS Ivici Dačiću. Devet godina nakon izbora Vojislava Koštunice za premijera Srbije, u Srbiji je postignuto puno jedinstvo izvršne i zakonodavne vlasti – one će biti koncentrisane u rukama Miloševićevih političkih naslednika.

Toliko dugo je trebalo da se u potpunosti demontira Đinđićevo političko nasleđe, sa ciničnim stavom „da su u Srbiji svi sada demokrati i za Evropu“. Ako se neko oseća ojađenim zato što su direktni Miloševićevi i Šešeljevi trabanti preuzeli vlast, treba da se zapita kako je do toga došlo. Možda bi trebalo da pođe ne od Koštuničinih političkih stavova, koji su danas direktna kopija Miloševićevog programa, već od svih političkih mantri koje je uporno javno branila Demokratska stranka protekle četiri godine. Prva od njih se tiče „istorijskog pomirenja“ Miloševićevih i Đinđićevih političkih sledbenika. Teza o „dva bola“ tih stranaka, zbog smrti njihovih lidera, nije samo čudovišno nemoralna, već u suštini izjednačuje dve političke biografije. Samo negujući ono što je najbolje u Đinđićevoj biografiji, Srbija je imala šanse da održi živom temu svoje suštinske promene i uzroka svog istorijskog zaostajanja u razvoju. Ali sitna ljudska surevnjivost i ljubomora Đinđićevih naslednika postigli su da se Demokratska stranka Đinđića sećala samo ritualno, onda kada je na to bila obavezna. Zato nikada nije ozbiljno ni tražila da se ispitaju sve okolnosti Đinđićeve egzekucije, što je bila njena istorijska obaveza. Plašeći se da bi to poremetilo, cinično rečeno, tezu da živimo u „najboljem od svih svetova“, ona se možda i plašila odgovornosti za rezultate takve istrage, koja bi skoro sigurno vodila do nekih od njenih bivših i sadašnjih koalicionih partnera.

Možda bi bilo previše drastično reći da je na grobu Zorana Đinđića pokušano pomirenje ubilačke i reformske Srbije, ali ne bi bilo netačno. Čovek ne može da zaboravi onu dugu kolonu koja ide ulicama Beograda svake godine na dan njegove smrti. Ona zna da je teza o tome da smo danas na političkoj sceni Srbije svi isti, ne samo netačna, nego i da briše svaku razliku između političkih aktera. I sada će Srbija biti u prilici da proveri ono što zna svaki učesnik te tužne kolone.

Dok se vlast protekle četiri godine trudila da Srbiju prikaže kao zemlju „postignutog istorijskog pomirenja“, oni koji imaju itekako drugačije ideje o Evropi, ulozi Rusije na Balkanu ili karakteru rata na prostoru bivše Jugoslavije, strpljivo su čekali svoju priliku. Jedni na vlasti, a drugi u opoziciji. Oni su postali kraljevi političke mimikrije, skrivajući se iza opštih mesta o „evropskom putu Srbije“, koji ništa ne znače. Dovoljno je pročitati samo deo neke od poslednjih knjiga Dobrice Ćosića, vodećeg ideologa te Srbije, pa videti koliko mržnje i prezira prema Evropi se tu krije i koliko resantimana zbog izgubljenog „pravednog rata“ koji je Srbija vodila devedesetih godina.

Samo mantra o „istorijskom pomirenju“ mogla je da dovede do teza da isključivo sudovi treba da odlučuju o rehabilitaciji Draže Mihailovića, kao da se ne radi o čisto političkom pitanju, o tome da je borba za „očuvanje Kosova u Srbiji“ glavni zadatak spoljne politike, ili o tome da su odnosi sa Republikom Srpskom u BiH od najvećeg nacionalnog interesa, pa su sazivani groteskni nacionalni sabori „Srba iz dijaspore“, koji ne postoje nigde u Evropi.

Možda je osveta istorije da je mandat za sastav vlade dobio lider stranke koja ima manje od deset posto poslanika u skupštini Srbije. Njegova koalicija naravno ima više, ali tu se nalaze operetske ličnosti poput Dragana Markovića Palme, pokrovitelja kik-boks turnira, i porodična stranka Krkobabić, koje se uglavnom ništa ne pitaju. Od Koštuničinog tihog pomagača, preko Tadićevog partnera, Dačić je stigao do čoveka koji će najverovatnije voditi Srbiju u trenutku najveće kriza Evropske unije od njenog osnivanja. Čovek koji se nije libio da za vreme izborne ćutnje hapsi Albance na jugu Srbije, da bi sebi povećao rejting, sada treba da vodi pregovore sa tim istim Albancima. Čovek koji nam je saopštio genijalnu misao „bolje predsednik vlade, nego zamenik predsednika vlade“, nije još uvek saopštio jednu sitnicu, šta će biti program njegove vlade. To se sigurno ne može očekivati od njegovih budućih partnera, interesne grupe URS, koja više nema ni tragove političkog programa.

I tako Srbija pasivno čeka – da dozna kojim putem će ići nova faza njenog posrtanja kroz istoriju. Zatvorila je pun krug posle smene Miloševića, predala je svoju sudbinu u ruke njegovih „reformisanih“ naslednika i partnera. Ali varaju se oni koji misle da se ništa nije promenilo. To što Evropa samo posmatra promene u Srbiji ne treba da nas zavara, u smislu da je njoj svejedno. Na dan kada je Dačić dobio mandat došlo je do pucnjave na prelazu za Kosovo, gde su se sukobili fudbalski navijači iz Srbije i kosovski pogranični organi i ima ranjenih ljudi, patrijarh je molio grupu okupljenih građana na Gazimestanu da ne prave buku, odnosno da ne skandiraju Mladiću i Karadžiću, Mlađan Dinkić je rekao da je državni budžet prazan, a nagovešteno je gašenje železare Smederevo, nekada najvećeg izvoznika u Srbiji.

Za to vreme, Boris Tadić i Vuk Drašković su proslavili slavu SPO. Možda i u tome ima neke simbolike – tamo gde ljudi ne umeju da urede svoj ovozemaljski dom, obično se bave Božjim. Ali to neće nahraniti gladne i zaposliti nezaposlene u Srbiji. Demokratska stranka je propustila svoju zlatnu istorijsku šansu. Imala je četiri godine da ubrzanim reformama Srbiju promeni toliko da joj se ružna prošlost više ne može vratiti. Ali nije bilo ni hrabrosti ni volje. Još su u starom Rimu govorili „sreća pomaže hrabre“. Možda bi moderna interpretacija te maksime u Srbiji danas glasila: tamo gde nema hrabrosti, za premijera i predsednika neminovno dolaze Dačić i Nikolić, kao direktan dokaz šta znači praviti se da su ti politički neprijatelji saveznici i partneri, sa kojima si postigao „istorijsko pomirenje“.

Peščanik.net, 28.06.2012.
http://mile.blog.rs/gallery/3242/sns%20sps%20rusija%20vlada%20milosevic%20seselj%20nikolic%20dacic%202012%20dss%20kostunica%20mira%20markovic.jpg
Vidovdanski mandatar - Istorija nije učiteljica života

Pre i posle: HERBALIFE i SPINNING

misha | 04 Jun, 2012 09:01

Pre i posle:
HERBALIFE & SPINNING

 

Mediji su preplavljeni reklamama za proizvode za mršavljenje! Ljudima je postalo muka od svih tih photoshop slika "pre i posle", navodnih ispovesti, "magičnih tableta" koje tope kilograme bez menjanja loših životnih navika.. Na gubitku su oni koji zaista žele da se reše neželjenih kilograma jer od šume ne mogu videti drveće, tj.od mora tih proizvoda ne mogu odabrati onaj pravi- koji je efikasan, koji ne šteti njihovom zdravlju i koji je povoljan.  

U septembru i novembru 2011. sam na svom blogu podelio svoje pozitivno iskustvo sa korišćenjem Herbalife programa kontrole težine (Formula 1) u želji da tako eventualno pomognem još nekome koga muče prekomerni kilogrami. Ovaj post je nastavak te priče...

http://mile.blog.rs/gallery/3242/herbalife%20party.png

Detaljnije informacije o Herbalife-u možete naći na početku posta: Smršajte lako! Pročitajte kako! , iz novembra 2011.

HERBALIFE - LIČNO ISKUSTVO:

(CELA PRIČA)

Za Herbalife sam prvi put čuo krajem 2008. godine od drugarice iz srednje medicinske škole, studentkinje Medicinskog Fakulteta u Beogradu. Ukazala mi je na sve prednosti korišćenja ovog dodatka u ishrani. Međutim, tada mi je bilo žao da ne iskoristim, u završnoj godini studija, prednost budžetskog finansiranja (korišćenje menze) koju sam zasluženo, učeći, odbranio. Tek nakon završetka VMŠ, polovinom naredne 2009. godine sam, u dogovoru sa bratom, počeo koristiti Herbalife program kontrole težine, Formulu 1. Podelili smo troškove i rezultati su se ubrzo pojavili- od više samopouzdanja i vedrine do boljeg izgleda usled očiglednog smanjenja kilograma. Greška, tada, je bila u tome što se nisam redovno merio (obime i kilažu) i tako dodatno motivisao sebe! Nisu mi bile bitne brojke- bio sam zadovoljan time što mi je odelo lepše stajalo i što sam bio raspoložen... Otišao sam i na more te godine, a kasnije, emotivno ispunjen sam sve manje pažnje obraćao na redovno korišćenje šejka. S obzirom da i nisam znao svoju kilažu, nisam primećivao da se moj uspeh polako tanji, a ja debljam.

Polovinom 2011. godine sam rešio da daleko odlučnije krenem sa ovim programom kontrole težine (Formula 1), s obzirom da sam znao da se uz Herbalife, bez gladovanja, i uz jak karakter- lako dolazi do rezultata! Tako sam u julu 2011. ponovo počeo koristiti šejk (vanila) kao zamenu za doručak i večeru, uz jedan normalan obrok (mentor mi je rekao da je za ručak dozvoljeno pojesti čak i Karađorđevu šniclu, što je potvrdilo onu tvrdnju da je ovo mršavljenje bez gladovanja!) Nisam u početku baš jeo Karađorđevu, ali sam jeo poprilično normalno i bio sit. Beli hleb sam, kad sam god mogao, zamenio projom ili crnim/ražanim hlebom. Sam sam, umesto 3,2% jogurta, počeo koristiti IMLEK-ov FIT jogurt (0,05% mlečne masti). Izbacio sam svaku vrstu slatkiša, ali sam morao da uvedem dve voćne užine. Ti međuobroci (banana, jabuka, kruška, grožđe, lubenica, breskva..) su mi baš prijali (s obzirom da sam ranije retko kada jeo voće). Dnevno sam pio minimum po 2-2,5 litara obične vode (alkohol je u umerenim količinama dozvoljen)! I dok sam tako preko celog dana jeo (npr.doručak 8:00, užina 11:00, ručak 14:00, užina 17:00, večera 20:00)- ujedno sam i gubio kilograme i centimetre u obimima. Raspoloženje i samopouzdanje su, razume se, rasli i rastu! Postao sam aktivniji, radovnije pešačim i vozim bicikl.

Prvih mesec dana sam najviše smršao- 7 kg i izgubio, u proseku, isto toliko centimetara u obimima (grudi, struk, bokovi, butine). To me je motivisalo da nastavim dalje, ali i da i sam postanem nezavisni Distributer Herbalife-a (isključivo zbog ličnih povoljnosti prilikom nabavke proizvoda. Istina, s Herbalife-om se može lepo i lako zaraditi, ali nemam tu ambiciju da napredujem u Herbalife hijerarhiji!). Tako sam uz licencu dobio i čitav niz Herbalife proizvoda: Formula 1 (šejk), Formula 2 (Multivitaminski kompleks), Fiber i Herb tablete (vlakna i bilje za bolju probavu), kao i Thermojetics, osvežavajući instant biljni čaj za povećanje energije, koncentracije i živosti. Sve to je učinilo da se fantastično osećam, a indeks telesne mase (BMI) dovedem gotovo u granice idealnog. Ukupan gubitak kilograma nakon dva meseca korišćenja Formule 1 je 11 kg, i u proseku 10 centimetara manje u obimima (najviše u bokovima: -12cm). Nakon ova dva meseca bez slatkiša- rešio sam da častim sebe čokoladicom, iz Herbalife-a. Ovaj ukusan međuobrok, proteinska tabla, je idealna zamena za voćnu užinu i sa samo 142 kcal ne dovodi do osećaja griže savesti. Limun, vanila-badem i čokolada-kikiriki su tri fantastična ukusa ove poslastice koja ne goji! Moj favorit je vanila-badem, koji mi je u potpunosti zamenio omiljene slatkiše: čoko smoki i Maxi bon (sladoled)!

Osim gubitka prekomernih kilograma glavna motivacija mi je bila popravljanje samopouzdanja i odlazak na more, s dragom osobom. Taj cilj sam ostvario u septembru 2011. i otišao na najlepše letovanje do sada.
Tokom tog odmora sam koristio program za održavanje telesne težine (doručak-šejk i dva normalna obroka). Priznajem- iz Crne Gore sam se vratio sa pola kilograma u plusu, ali koga je briga za to. Veći problem mi je predstavljalo to što sam "štikliranjem" ovog velikog cilja, na trenutak izgubio najveću motivaciju da nastavim sa korišćenjem Herbalife programa za mršavljenje i dođem do idealne telesne težine. Tako je treći mesec korišćenja Herbalife-a protekao na "pozitivnoj nuli", što me je još više demotivisalo. I dok je sve izgledalo kao da "tapkam u mestu", nije bilo baš tako. Centimetri u obimima su nastavili da se gube, a telo da se "prekomponuje" (procenat mišićne mase je rastao na račun procenta masnih naslaga). Ipak, nakon četiri meseca sam ispunio i svoj drugi veliki cilj- došao sam do zacrtanih 87kg (visok sam 187cm)! Uz izgubljenih 13 kilograma i u proseku 12cm u obimima- došao sam do svojih idealnih kilograma i idealnih vrednosti indeksa telesne mase (BMI = 24.88)!

"Potrudiću se da u narednom periodu održavam ovu kilažu (eventualno još malo napredujem) i nekim vežbama poboljšavam svoj izgled (uz Herbalife se gubljenjem kilograma ne dobijaju "pločice" na stomaku, kao što to viđamo po nekim reklamama za proizvode za mršavljenje). Potrebno je samo da, opet, jednako dobro motivišem sebe...", tako sam završio tu svoju priču na blogu, novembra 2011. Šta se dalje dešavalo? Do kraja godine sam smršao još -1kg i došao do lepih 86kg. I u narednim mesecima (januar-april) nove 2012. godine sam nastavio sa korišćenjem Herbalife-a, ali uz brojne "prekršaje". Povremena preterivanja u hrani i piću su valjda normalna stvar u tim hladnim zimskim mesecima;) Slatkiši, grickalice i sokovi bi često u prazničnim danima i vikendom zamenili voćne užine i šejk, pa su kilogrami varirali između 86 i 89, koliko sam imao krajem aprila.

Ipak, prošlog meseca (u maju) sam rešio da se ponovo uozbiljim u pravilnom korišćenju Herbalife-ovog šejka i spreman dočekam leto! Maksimalno (ne i totalno) sam smanjio korišćenje slatkiša i ono bitnije- povećao sam fizičku aktivnost! Tako sam polovinom maja, zahvaljujući drugaru i Herbalife mentoru, otkrio fenomenalnu stvar: Spinning (iako nikada ranije nisam išao ni u teretanu ni na fitnes)! Rezultati su se pojavili brže nego što sam mogao da poželim- već u junu! Za mesec dana sam izgubio -5,5kg i došao do svojih novih neverovatnih rezultata: 83,5kg! (Moj treći veliki cilj je inače bio 85kg:D)

http://mile.blog.rs/gallery/3242/spinning%20herbalife.jpg

SPINNING je već ustaljen u Americi i Evropi kao jedan od najatraktivnijih i najdelotvornijih načina vežbanja. Ovaj način vežbanja nudi jedinstven i zabavan trening za sve ljude, svih godina, na svim nivoima fizičkih sposobnosti. ŠTA JE SPINNING? Stvorio ga je JOHNY G. biciklista ekstremnih distanci svetske klase, kao program koji se izvodi na stacioniranim biciklima, primarno namenjen postizanju maksimalnog utroška energije. Prilagođavanjem sedišta, pozicije ruku i otpora obrtaja točka za održavanje ravnomerne brzine, vozač može da simulira osećaj vožnje u prirodi. Osoba može da sagori oko 500 kalorija na 40 min. času. Postižemo povećanje snage, izdržljivosti i definicije mišića uz smanjenje potkožnog masnog tkiva. Ovaj program utiče na učvršćivanje i jačanje zglobova i tetiva uz pojačan rad kardiovaskularnog sistema. Čas Spinning-a je zapravo filozofija biti mentalno i fizički fit. Vezano za mentalne mogućnosti i tehniku izvođenja discipline, Spinning koristi proverene metode atletskog treninga da bi stvorio trening koji je jednako fizički i mentalno okrepljujući i izazovan. Spinning stavlja akcenat na individualne potrebe, bez obzira na atletske mogućnosti. Čas Spinning-a se sastoji od zagrevanja, potom od 40 min. umerenog a potom visoko intenzivnog kardiovaskularnog treninga, pa smirivanja, hladjenja i istezanja. Instruktor može zatražiti od vozača da povećaju otpor na biciklima i da zamisle vožnju kroz uspone na planini, ili da smanje otpor i zamisle vožnju pored obale okeana. Kroz ceo tok časa, vozači slušaju muziku koja prenosi emocionalnu poruku za različite delove vožnje. Muzička selekcija pokriva širok spektar od bluza i džeza, do savremene muzike i rokenrola. Meseci redovnog vežbanja dovode do velikog stepena utreniranosti i reprezentativnog fizičkog izgleda. Krajnji rezultat spininga kroz zabavu vodi do lepog izgleda, a što je najvažnije do poboljšanja psihofizičkog i zdravstvenog stanja. Što pre se odlučite da probate nešto ekstremno kao što je spining, toliko ćete brže napraviti idealan spoj vaše duše i tela.

Sledeći rezultati vas sigurno mogu ohrabriti da i sami promenite svoj životni stil: ukupan gubitak telesne mase -16,5kg i u proseku 14,5 centimetara manje u obimima (najviše u bokovima: -17cm). Za jedan mesec je moguće izgubiti i do 7kg! Indeks telesne mase (BMI): sa 29 (gojaznost) smanjen na 24 (normalna uhranjenost). Kao viši medicinski tehničar na Intenzivnoj nezi u prilici sam da jednostavno i brzo proverim svoje zdravlje. Kompletna krvna slika mi je bila i jeste u idealnim graničnim vrednostima.

HERBALIFE- efikasan, ne šteti zdravlju i povoljan! SPINNING je samo jagodica na šlagu...da ne kažem: jagodica u Herbalife šejku od jagode:D Ipak, slika govori više od hiljadu reči: evo mene nekoliko nedelja pre početka korišćenja Herbalife-a i danas, na prvom HERBALIFE FIT CAMP-u u Kraljevu, 31.05.2012. (sa veoma dobrom drugaricom i koleginicom): 

http://mile.blog.rs/gallery/3242/pre%20i%20posle%20-%20herbalife%20&%20spinning%20foto.jpg
Pre i posle: +100kg, jun 2011. / 83,5kg, maj 2012.

Kontaktirajte me za sve informacije i ili porudžbine:
misha87.radovic@gmail.com

Najviše su mi prijali komentari/pitanja od prijatelja/kolega još na samom početku korišćenja Herbalife-a, tipa: "Jesi ti to malo smršao?", "Čoveče, kako si dobro smršao..", "Lepo izgledaš."... Mada mi je bilo drago i kada ljudi nisu primećivali ovu promenu, jer sam se tako tešio da ti moji prekomerni kilograma nisu bili toliko uočljivi. Verovatnije je ipak da te neke ljude ustvari baš i nije zanimalo a i ne zanima da razmišljaju i primećuju detalje kod mene:) Ipak, dosta ih je primetilo.

Motivacioni pokretač da istrajem u svemu ovome mi je takođe bio i objavljivanje prve priče o Herbalife-u na blogu u septembru 2011. (bez obzira na mnoge "neverne Tome" koji su se oglasili u komentarima! Upravo zbog njih objavljujem ovaj post sa slikom). Doduše, zbog te priče sam tih dana dobio i jednu simpatičnu kritiku, od poznanika (i blog fana xD): "E razočarao si me, prodao si se Herba FASTU. Kao, kažeš 'bio sam ovoliki',..pa ti nisi bio debeo." To sam shvatio kao kompliment, a šire objašnjenje nije dobio. Svako ima pravo da veruje u nešto ili ne.

Ja sam ovde detaljno ispričao svoju iskrenu priču (a sada i dokumentovao slikom!) i bio bih zadovoljan kada bi to pomoglo makar jednoj osobi, bez obzira kod kog Distributera naručila Herbalife proizvode, da se poput mene reši neželjenih kilograma, poboljša svoj izgled i podigne svoje samopouzdanje i samopoštovanje!!!:))

Nije ljubav stvar

misha | 17 Maj, 2012 10:01

Nije ljubav stvar

Svoje blogovanje sam, krajem 2007. godine, započeo upravo postom o Evroviziji koja se naredne godine održavala u Srbiji. Od tada, tradicionalno, svake godine pišem post o ovom najvećem muzičkom takmičenju na svetu. Iako sa daleko manje interesovanja očekujem ovogodišnji izbor za pesmu Evrope koji se održava u Bakuu: 22., 24. i 26. maja 2012. godine- napisaću koje slovo i o ovoj "azijskoj" Evroviziji.. Ali, na malo drugačiji način, kako bih sačuvao jedan trenutak od zaborava...
Oduvek sam voleo da gledam Evroviziju. Svake godine bi se izdvajalo par dobrih i ili kreativnih pesama i nastupa. Ipak posebnu i jedinstvenu draž EvroSongu daje sve to šarenilo, zastavice, glasanje iz evropskih gradova, predstavljanje država i naroda kroz razglednice, dobro raspoloženje i euforija koja trese čitav stari kontinent. Upravo je to ono što bi me zadržalo pred tv ekranom, zajedno sa milionima Evropljana, svih ovih godina...

I ona je uz mene zavolela Evroviziju. Poslednjih par godina smo je zajedno gledali. Grickalice i topao krevet su tek činili evrovizijski momenat posebnim. Uvek bismo našli neku zajedničku pesmu..
Trenutak koji želim na ovaj način da zabeležim i sačuvam od zaborava dogodio se prošle evrovizijske godine. Nina je pevala (a ona pevušila i gledala mene) "Čarobnog". Ta na neki način i naša pesmica (koju je ona primetila i pre proglašenja domaćeg predstavnika za ESC 2011.i poslala mi stihove u sms-u) nije prošla slavno na glasanju. Smenjivali su se mnogi evropski gradovi iz kojih se glasalo, a poeni za Srbiju su retko pristizali. Loši plasmani domaćih predstavnika su mi tih godina bili u trećem planu, ali sam se ipak (patriotski) nervirao! Onda je usledila ta čarobna i luda rečenica, koja me je potpuno razoružala: "E, nema ništa od ovoga, 'ajde da se ljubimo?:)"
Bez obzira na neuspeh Nininog Čarobnog i Srbije na EvroSongu, njen Čarobni je daleko više imao sreće.

Ove godine pesma našeg predstavnika na ESC-u u Azerbejdžanu nije najsrećnija i kao da je naslutila da će upravo zbog toga postati naša zajednička. Da li da sujeverno krivim Željka Joksimovića, Marinu Tucaković ili Coldplay?;)
Po svemu sudeći- mi nećemo zajedno odgledati ovu Evroviziju. Možda se ona čarolija samo negde sakrila... 
...Zbogom nije kraj...
«Prethodni   1 2 3 ... 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 ... 100 101 102  Sledeći»
 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb