doctor

facebook: I ♥ doctor blog
twitter: @DoctorMisha

Gotovina: Danke Deutschland !

misha | 18 Novembar, 2012 14:05

Gotovina: Danke Deutschland !

Kao neko ko je rođen polovinom 1987. godine teško da ću moći najobjektivnije da sagledam dešavanja s početka devedesetih godina prošlog veka, kao i da iznesem najispravnije mišljenje o ratu koji se događao na prostoru bivše Jugoslavije. Problem na Balkanu je u tome što istoriju pišu svi, pa sadašnjost izgleda konfuzno, a budućnost vrlo neizvesno.. "Oni kao hoće da se otcepljuju, a mi im kao ne damo", je krajem juna 1991. godine najednostavnije opisao suštinu tog jugoslovenskog sukoba tadašnji vojnik JNA Bahrudin Kaletović (snimak sa Youtube-a).  

Tih tužnih i ružnih godina sam na svu sreću bio daleko od delova SFRJ zahvaćenih vatrenim i krvavim sukobom, siguran u svojoj porodici i zaštićen bezbrižnošću detinjstva. Roditelji su me i u tim rđavim vremenima učili da u životu treba biti dobar, pošten, pravedan, iskren... To jesu prave vrednosti, ali sam, kako su godine prolazile, sve više uviđao kako puno bolje prolaze oni koji nisu baš moralni. Iako svestan toga- verovao sam da moral i pravda ipak donose prevagu. Međutim, najnoviji primer (u kontekstu ove priče s početka) deluje totalno obeshrabrujuće: dvostruki aršini, međunarodna (ne)pravda i (ne)jednakost koju sprovodi Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Hagu - potvrđuju suprotno!

http://mile.blog.rs/gallery/3242/nemacka%20hrvatsla%20ndh%20eu.jpg

1941./1991. - Stara ljubav zaborava nema

Kad sam prekjuče (16.11.2012.) čuo na vestima da je apelaciono veće Tribunala u Hagu oslobodilo hrvatske generale Antu Gotovinu i Mladena Markača, koji su prvostepeno bili osuđeni na 24 i 18 godina zatvora zbog ratnih zločina nad Srbima tokom i posle akcije "Oluja" 1995. godine- osetio sam neku čudnu mučninu u stomaku. Verovatno je da ta moja razočaranost nije ni približno jednaka sa osećanjem koje je obuzelo hiljade onih koji su u "Oluji" izgubili porodicu i ili dom... Mogli su samo da zaključe- pravo je mrtvo, živela vojna moć. Danas sila utvrđuje pravo.  

SFRJ se sastojala od šest republika i dve pokrajine, danas (dve decenije kasnije od početka raspada te zemlje) imamo sedam republika, tj. šest i po država (bivša srpska pokrajina Kosovo je u fazi sticanja državnosti). Tokom ratova na prostoru SFRJ ukupan broj izbeglica i interno raseljenih lica je 3.725.300 ili 15,83% ukupne populacije SFRJ 1991. godine. Na desetine hiljada "jugoslovena" je izgubilo živote. I nekako je logično da su, pored legitimnih i manje legitimnih prava ovih naroda na samoopredeljenje i nezavisnost, počinjeni neki ratni zločini?

Glupi političari i njihovi prijatelji kriminalci i ubice su svoje interese ostvarivali "u ime naroda". Potvrđena je istinitost Andrićevih reči da "dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati". Za mene ne postoji razlika između Mladića, Gotovine, Haradinaja, Orića, Miloševića, Tuđmana, Tačija, Izetbegovića,... Haški sud sam doživljavao upravo kao instituciju koja će kažnjavanjem najvećih zločinaca iz jugoslovenskih ratova- individualizovati zločine i time skinuti ljagu sa čitavih naroda (srpskog, hrvatskog, bosanskog, albanskog), kako bi se ovi narodi pomirili i krenuli prema civilizovanoj i razvijenoj evropskoj porodici naroda. Ipak- nakon ovakve pravde koju deli Hag, a po kojoj su izrečene oslobađajuće presude Oriću, Haradinaju, Gotovini,...mogu samo reći- hvala Hagu na ovakvom "pomirenju"... 

Hag nas, hteo to ili ne, navodi na zaključak da je jedina pravda ("pravda" u današnjem svetu) koja se dogodila Srbima u jugoslovenskom ratu- stvaranje Republike Srpske! Hvala Ratku Mladiću za Srebrenicu (ironičan sam!

http://mile.blog.rs/gallery/3242/genocid%201995%20oluja%20srebrenica.jpg

 GENOCID 1995. - "OLUJA" I SREBRENICA

Srbi su jedini narod na ovim prostorima koji je u oba svetska rata bio na strani pobednika. Srbija je svojom borbom protiv fašizma i žrtvama zaslužila da danas bude deo EU. Naše žrtve su zaboravljene, istorija je iskrivljena i istorijski poražene nacije u Prvom i Drugom svetskom ratu su danas postali važniji faktori na Balkanu nego što su to Srbija i srpski narod. U Evropu nas ne puštaju upravo oni koji su počinili zločine nad Srbima,a koji su posle Drugog svetskog rata počeli da grade tu novu Evropu.

Složiću se sa ovim rečima koje je nedavno izneo premijer Srbije Ivica Dačić. I pored proevropskih, modernih i liberalnih shvatanja izneću i svoje mišljenje (koje baš i nije u duhu političke korektnosti): današnja najmoćnija država Evrope- Nemačka, inače poražena u oba svetska rata, kao da nije zaboravila odanost NDH fašističkoj Nemačkoj 1941. Tokom jugoslovenskih sukoba 1991., UN su uvele embargo na uvoz oružja na prostoru SFRJ. Međutim- Nemačka (i još neke države) su izvozile oružje Hrvatskoj. 

U Hrvatskoj je germanofilija (ljubav i privrženost prema svemu nemačkom) prilično česta, verovatno zato što je Nemačka u dva navrata priznala nezavisnost Hrvatske — 1941. kada je proglašena Nezavisna Država Hrvatska i 1991. kada je Nemačka priznala Hrvatsku kao nezavisan deo SFRJ (Tada su u znak zahvalnosti Nemačkoj za njeno zalaganje unutar same EEZ (EU) za međunarodno priznanje nezavisnosti- Hrvati ispevali pesmu "Danke Dojčland", tj. "Hvala Nemačkoj").

Danas, 17 godina nakon još jednog hrvatskog genocidnog zločina nad Srbima koji Hrvati slave kao  jedan od najvažnijih momenata hrvatske istorije, Hrvatska je uspela da sa sebe skine optužbe za „udruženi zločinački poduhvat” u egzodusu Srba iz Krajine 1995. godine tokom akcije "Oluja". Hrvatski generali (kao i čitava nacija) su "oslobođeni", i Hrvatska sada punim jedrima može u Evropsku uniju 2013. godine.

Mislim da Gotovina i Hrvati mogu još jednom otpevati onu lijepu njihovu "Danke Deutschland"...

Blic Puls "citirao" Misha.blog.rs !

misha | 13 Novembar, 2012 17:00

Blic Puls "citirao" Misha.blog.rs !

Gotovo tradicionalno, treću godinu za redom, pri kraju godine slučajno otkrivam neku zanimljivost vezanu za moje blogovanje. Nešto više od mesec dana pre nego što će Misha.blog.rs obeležiti pola decenije postojanja- najnoviji Blic Puls (8.-14.novembar 2012.) je u tekstu "Ono kao preljubnici" citirao i ili prepričao par rečenica iz mog oktobarskog posta "Nadrealni Srbistan - Preljubnici", naravno (opet), bez navođenja izvora... 

http://mile.blog.rs/gallery/3242/pulsonline.rs%20misha.blog.rs.jpg

Za vikend sam, nakon par mesec pauze, ponovo kupio "PULS" magazin o poznatima (inače- to su moje omiljene "šarene novine") i na 42. strani, u rubrici "Puls - pod lupom" video tekst zanimljivog naslova "Ono kao preljubnici". Počeo sam da čitam isti, jer je to bila tema koja me je vrlo zanimala (o kojoj sam i sam pisao desetak dana ranije na blogu) i onda je usledilo neprijatno-prijatno iznenađenje! Istovremeno sam se šokirao ali i obradovao kada sam video dobro poznate (sopstvene) rečenice, misli i metafore. Prenosim vam sporni deo teksta (zacrnjenim slovima su prikazani "citirani" delovi):

"...Neki ljudi odavno su shvatili da emisije puput "Porodičnih tajni", "Preljubnika" i "Lude kuće" imaju scenario i "glumce", ali ima i onih gledalaca koji u sve to veruju.

Stigla je nova era televizijskih programa, koje ćemo za sada zvati nadrijaliti, jer su sve samo ne rijaliti (stvarne, realne, zbiljne). I dok neki rijaliti udaraju na opštu kultutu i pristojnost, ovi sadašnji udaraju i na zdrav razum. Izgleda da u realnim programima nije bilo dovoljno suza, tajni i seksa, pa su televizije na velika vrata uvele mnoštvo statista, koji za dnevnicu od 1.000 do 15.000 dinara glume preljubnike, manijake, razuzdane devojčice...

RRA je izdala upozorenje da te emisije treba da nose javnu oznaku "igrani program",a voditelji ih često odjavljuju rečima: "Nadam se da ste se naslađivali ovim scenama", dok publika u studiju koju čine, naravno, opet ti isti statisti, skandira i aplaudira. Uz "neverovatne" priče, tu je i amaterska gluma, statistima se omakne pokoji osmeh, i to baš u scenama kada treba da se desi fizički obračun..."

http://mile.blog.rs/gallery/3242/pulsonline.rs%20misha.blog.rs.%202jpg.jpg 

 "Puls - život bez šminke" - naslovna strana broja 348

Takođe, i krajem prošle 2011. godine dogodila mi se slična nepravda! Podsećanja radi- besplatne beogradske dnevne novine "24 sata" su objavile tekst "Internet šala zasmejava Srbiju: Ko od političara može u Simpsonove?" koristeći slike iz mog posta "Srbija do Springfilda !!!", takođe bez navođenja izvora. Ipak, komentar autorke pomenutog teksta ostavljen na mom blogu na postu "24sata.rs "citirale" Misha.blog.rs !" je delovao ohrabrujuće. Činilo se da je ta nepravda ustvari samo jedan nesporazum koji će se pretvoriti u srećnu buduću saradnju: 

 08/11/2011, 14:04
 Doktore Misho, kada sam pisala tekst nisam mogla da pronadjem autora genijalnih fotografija. Zato sam i napisala da je u pitanju mejl koji zasmejava Srbiju. Verovao ili ne, kada mi je taj mejl stigao ulepsao je jedan radni dan. Prosledila sam ga i drugima, pa je sinula ideja da ga podelimo sa sirim auditorijumom. Jos jednom, izvini sto ne pise tvoje ime...mislim da citaoci "24 sata" zasluzuju da upoznaju tebe i tvoj rad, pa ako se slazes, javi se... :)
 Srdacan pozdrav,
 Slobodanka Zerajic

To obećanje je u narednim mesecima sve više ličilo na "ludom radovanje". Dogovaranje na Twitter-u u privatnim porukama se nakon nekoliko meseci završilo očekivanim epilogom: "Ništa nažalost, promenio nam se urednik."

Ipak, za razliku od pomenute novinarke "24 sata" koja je barem stala imenom i prezimenom iza objavljenog teksta, sadašnja situacija sa "Pulsom" je daleko manje obećavajuća? Za ovaj skrpljeni novinski tekst od mnogo internet tekstova (u koji je ugrađen i deo iz mog posta) niko konkretno nije preuzeo odgovornost, tj. nema potpisanog autora... Poslaću link ovog posta urednicima Pulsonline.rs, u nadi da ću dobiti odgovor koji će demantovati ovu moju skepsu i koji će me pozitivno iznenaditi...

Tokom svog petogodišnjeg blogovanja sam navikao da pravde i zaštite autorskih prava u Srbistanu gotovo i nema. Ako ništa drugo- moje reči i ideje su (makar i ovako) imale puno širi i jači odjek, nego što bi to bio slučaj da su pasivno ostale na blogu (Tiraž Puls magazina je oko 50.000, a procenjena čitanost je nešto preko 200.000)!

http://mile.blog.rs/gallery/3242/misha.blog.rs%20readers.edition.de%20pulsonline.rs%2024sata.rs%20vestionline.rs%20twitter%20doctor%20blog%20facebook%20fon%20beograd%20kodra%20kosova%20hajredin%20kuci.jpg
 Najznačajniji (otkriveni) uspesi Misha.blog.rs-a u slikama, od 2007. do 2012. godine

Misha.blog.rs je tako, posle Readers-edition.de (2008., u tekstu "Serbien: Blogger sprechen über Festnahme von Radovan Karadzic"), Vesti-online.com (2009., u tekstu "Proterati pušače iz prostorija"), Slideshare.net (gde je student V. Z. sa Fakulteta Organizacionih Nauka u Beogradu, 2010. godine "okačio" svoj Diplomski rad "Internet kao instrument socijalnog marketinga u zdravstvu", u kome je koristio podatke sa mog bloga) i 24sata.rs (2011., gore opisano)- nastavio simpatičan niz i ove godine i bio citiran na još jednom ozbiljnom sajtu- Pulsonline.rs!Laughing

Zanimljivosti koje niste znali!

misha | 09 Novembar, 2012 10:01

Zanimljivosti koje niste znali!

 

Radoznalost počinje pitanjem, i ne poznaje granice! Istinska lepota našeg sveta otkriva se onom koji je spreman da sam krene putem ispitivanja i traženja odgovora. Oduvek sam voleo da čitam zanimljive rubrike "Da li ste znali...". Još kao mali, rado sam listao knjigu "1000 zašto, 1000 zato". Ovih dana, zahvaljujući jednoj sličnoj knjizi- "Ima li još pitanja?" nemačkog fizičara i najboljeg novinara u oblasti nauke Range Jogešvara, saznao sam puno novih zanimljivih činjenica iz naše svakodnevice, čitajući odgovore na (prvi pogled) sasvim jednostavna životna pitanja.

Ovaj post je mali putokaz za istraživanje našeg uzbudljivog i iznenađujućeg sveta. Uživajte! 

http://mile.blog.rs/gallery/3242/da%20li%20ste%20znali%202%20jpg.jpg

Zašto su ženama i patkama hladne noge, odakle ono čudno brojanje poena u tenisu, koliko muva ima očiju, zašto slon ima velike uši, šta su "banana-republike", zašto većina čovečanstva loše podnosi mleko, kako izgleda Mesec u Turskoj, Pakistanu, a kako u Mauritaniji,  zašto su maramice četvrtaste, zašto su dimenzije A4 papira "nezaokružene", čije su oči anatomski savršene, da li su komarci zaista vegetarijanci, kojom brzinom dolazi proleće, kako je nastao doping, ko je najuspešniji olimpijski umetnik(!) svih vremena, kojom brzinom jurcamo kroz svemir, da li Zemlja usporava, kako je nastala reč "blog", kolike su šanse da dobijemo na Lotou a kolike da nas udari meteorit...???

 

Maramice su bile najrazličitijeg oblika: okrugle, trouglaste, pravougaone. To se nikako nije dopalo tada modno vrlo verziranoj francuskoj kraljici Mariji Antoaneti. Zato je njen suprug Luj XVI izdao naredbu po kojoj su maramice morale da budu iste dužine i širine. I dan danas su ostale četvrtastog oblika.

Naša koža je perfektna ambalaža- skoro svakih 27 dana mi se sa spoljašnje strane sasvim obnovimo.

Verovatnoća za dobitak u igri na sreću Loto, 7 od 39, je izuzetno mala i iznosi tačno 1:466.089! Tačno je tolika mogućnost da se izabere dobitna kombinacija od sedam brojeva između 1 i 39. S druge strane- 1:700.000 je verovatnoća da nas udari meteorit iz svemira!

Najomiljenija krvna grupa među davaocima je 0-, pošto se smatra skoro "neutralnom". Ljudi sa ovom krvnom grupom su takozvani univerzalni davaoci. To je dobro za druge, ali ti univerzalni davaoci krvi mogu da primaju samo vlastitu krvnu grupu: 0-. Nasuprot tome- ukoliko imate krvnu grupu AB+ imate sreće jer možete da primite svaku bocu krvi, mada kao davalac niste na ceni jer se vaša krv može dati samo nekome ko ima vašu krvnu grupu.

Učestalost pojedinih krvnih grupa zavisi čak i od regiona. U Evropi, na primer, najčešća je krvna grupa A+ (moja!), a u Peruu pak većina ima krvnu grupu 0-.

Komarci su vegetarijanci i hrane se nektarom i voćnim sokovima. Ujedaju samo ženke jer su im, posle oplođenja, za pravljenje jajašca potrebni određeni proteini koje nalaze u krvi svojih žrtava. Krvavi obrok je, dakle, neophodan za razmnožavanje ovih insekata.

Većina sisara posle faze sisanja gubi sposobnost da vari mlečni šećer. Zato većina čovečanstva loše podnosi mleko. U Švedskoj i Danskoj mleko ne podnosi manje od 10% stanovništva, u Nemačkoj nešto više od 15%, u Francuskoj i Španiji taj broj iznosi oko 50%, na Siciliji 70%. Ko u Kini popije čašu mleka predstavlja, u najmanju ruku, izuzetak- jer 99% Kineza ne podnosi mleko. I u Africi postoje regioni u kojima praktično niko ne podnosi mleko, ali i oni u kojima je svaki deseti stanovnik time pogođen.

Reč "kalorija" potiče iz latinskog jezika i u rodu je sa latinskom reči za "toplotu". U 100gr mlečne čokolade (oko 560 kcal) ima 560.000 kalorija. Ova energija je dovoljna da proključa 7 litara vode! Sa samo "jednom" kockom čokolade, dakle ne celom tablom, niti čak jednim celim redom, može se u malom tiganju ispržiti jaje na oko!

Brzina vazduha  koji ispuštamo tokom kijanja iznosi 160 km/h, a veće kapljice se raspršuju i do 3 metra u daljinu.

Bakterije su pravi umetnici u preživljavanju: na temperaturi od 30 stepeni C uspevaju da udvostruče svoj broj za samo 30 min, za sat vremena njih je već četvorostuko više, posle 2h ima ih 16 puta više, a posle 10h ima već milion puta više klica!

Vaške se (takođe) razmnožavaju neverovatnom brzinom- dnevno polažu od 4 do 10 jaja. Vaške polažu jajašca na koren kose, ona izgledaju kao perut, mada su čvrsto zalepljena za koren kose. Na svake 3 nedelje nastaje nova generacija: posle 8 dana iz jajašca se izležu larve a posle 10 dana one se opet razmnožavaju!

Udeo mišića (koji drhtanjem potpomažu regulaciju toplote u čovečjem telu) u ženskom telu iznosi svega 23% što je negde upola manje nego kod muškaraca, kod kojih iznosi 40%. Ženski "grejni sistem" je zbog toga znatno slabiji od muškog. Međutim, kada je hladno, krvni sudovi u ženskim nogama sužavaju se brže nego oni u muškim. Prsti na nogama mogu da se ohlade i do 8 stepeni C! Hladne ženske noge su, zapravo, biološka stategija za preživljavanje!

Reč KROASAN potiče od francuskog izraza lune croissante, što znači "mladi mesec". Iako je polumesec sa turske zastave- inače, uzor po kome su pravljene ove bečke kiflice (kroasani)- u stvari "mesec u opadanju" a ne "mladi mesec".

I II III IV V VI VII VIII IX X - Naša NULA ("0") potiče iz Indije. Početkom XIII veka, zbog dobrih trgovinskih odnosa između Arabije i Italije, došla je i do Evrope, gde je dugo odbacivana kao đavolsko delo. Evropljani nisu hteli da se odreknu svojih starih računskih tablica. Nula, tj.ništa,  ionako nije smela da postoji. Jer je ništa u Evropi bio jedan zabranjeni, bezbožni prostor, tabu! Horor vacui, "grozota praznoće" stolećima je obeležavala način razmišljanja zapadnih filozofa i prirodnjaka. Matematičari, kao Adam Rize npr., uspostavili su u XVI veku moderno računanje arapskim ciframa. Sa nulom su svaku cifru mogli da postave na njeno mesto: desetice, stotine, hiljade. Dugo nam je trebalo ali sada znamo sigurno: nula je ipak više od ničeg! 

Da bismo bili u stanju da vidimo dugu (šarenu prelomljenu svetlost), ugao između nas, kapljica vode i sunčevih zraka mora da iznosi tačno 40 stepeni.

Naša planeta Zemlja je nastala pre oko 4,6 milijardi godina!!! 

http://mile.blog.rs/gallery/3242/da%20li%20ste%20znali%201.jpg

Svi mi vidimo isti Mesec, pa nam i pored toga svima izgleda drugačije! Kada krenemo ka jugu, menja se naša perspektiva u odnosu na Mesec: čini nam se da se srp okreće! U blizini ekvatora Mesec liči na činiju,a još južnije srp se još više okreće, tako da u Australiji dubi na glavi. To što svuda na svetu imamo drugačiji pogled na Mesec pokazuje se i na zastavama nekih zemalja: državne zastave Turske, Pakistana i Mauritanije dobri su primeri za to. Dok je Mesec na turskoj zastavi još u obliku slova "C", pakistanski Mesečev srp je blago okrenut ka gore,dok mauritanijski Mesec liči na široko slovo "U".

Kada stojimo na ekvatoru, jurcamo brzinom od 1.667 km/h, dakle 1,3 puta brže od zvuka i potrebno nam je 24h da obiđemo jednom oko Zemljine ose. (Naravno to ne primećujemo!) Ipak, Zemlja se nešto usporila. Tako je pre četiri milijarde godina na mladoj Zemlji dan trajao svega 14h, pre 400 miliona godina našoj planeti je trebalo tek 22h, a danas je to već 24h! Za nekoliko miliona godina dan će biti još duži...

Živimo u kosmičkoj vrtešci: Zemlja, na putu oko Sunca, jurca kroz svemir brzinom od 30km/s.

Proleće dolazi brzinom od 30-40km na dan u pravcu severa. 

Svetlosti treba tačno 1 sekunda da stigne od Zemlje do Meseca, a od Sunca do Zemlje tačno 8 minuta.

Naša planeta se okreće, gledano sa Severnog pola, suprotno kazaljkama na satu. Venera i Uran se jedine u Sunčevom sistemu okreću oko sopstvene ose u pravcu kazaljke na satu!

"Smer kazaljke na satu" je nastao po uzoru na senku na sunčevom satu koja se, kao i Sunce, kreće "nadesno". Ipak, da je mehanički sat prvi put napravljen u Australiji ili u nekoj drugoj zemlji južne hemisfere, kazaljke na našim satovima danas bi se kretale obrnuto! Naime- umesto sleva nadesno, na južnoj hemisferi sve stoji "naglavačke". Tamo Sunce ide zdesna nalevo,pa se i senke kreću obrnuto!

Usku beličastu traku na noćnom nebu (Mlečni put) primetili su još naši preci u antičko doba i zato stučni naziv galaksija potiče od grčke reči gala, što znači mleko!

Mnogi insekti koji su noću aktivni orijentišu se po Mesecu, on im služi kao sistem za navigaciju. Ulične svetiljke unose zbrku u njihov kurs kretanja i insekti spiralno lete direktno ka ovom veštačkom svetlu. Ipak- njihove oči vide jedino plavo kratkotalasno svetlo, dok žućkasto svetlo "ne svetli" pred očima insekata.

Slonovi imaju velike uši ne da bi bolje čuli, već da bi "mlateći" ušima regulisali temperaturu svog tela. Tako afrički slon iz stepe ima veće uši (iste čine 1/6 njegove površine) od indijskog slona koji je šumski i boravi pretežno u hladovini pa mu nije potrebno toliko rashlađivanje tela.

Mačije oči su anatomsko savršenstvo: ovim četvoronošcima sa mekanim šapicama dovoljno je šest puta manje svetlosti nego ljudima.

Muve imaju 3.000 pojedinih očiju!

Temperatura pačjih nogu iznosi nešto iznad 0 stepeni, pa njihova hladna stopala ne mogu da odlede led na jezeru i samim tim ni da se zalede.

U Indiji postoji veliki broj sorti banana: male, za kuvanje, slatke, bez ukusa! S druge strane- u Evropi jedemo samo jednu vrstu banana, koje rastu na gigantskim plantažama u srednjoameričkim zemljama kao što su Panama, Nikaragva ili Honduras, koje su usled uticaja velikih američkih koncerna postale tzv. banana-republike. Tokom 19.veka veliki proizvođači voća iz S.A.D. (United Fruit Company, Standard Fruit Company, Cuyamel Fruit Company) pomoću velikodušnih koncesija, postali su vlasnici velikih površina obradive zemlje u karipskoj ravnici i zasadili su uglavnom banane, postavši najveći poslodavci u tim zemljama. Iako su njihove zarade godinama bile veće i od državnih budžeta tih zemalja, porez skoro da nisu plaćali (umesto toga- podmićivali su političare i snabdevale despotske diktatore novcem i oružjem.) Banane i danas predstavljaju najvažniji izvozni proizvod u srednjoameričkim državama. Rastu oko dve godine i beru se dok su još zelene. Temperatura (u brodskim kontejnerima) od tačno 13,2 stepena C prekida prirodni tok zrenja i omogućava dugotrajan transport do naših prodavnica. Inače EU uredba bananama izričito reguliše da uvozne banane moraju da budu najmanje 14 cm dugačke i 27 cm debele!

U južnim zemljama svet koji prati modu preduzimaće sve što je potrebno da bi izgledao što bleđe. Na azijskom kontinentu cveta prodaja krema za izbeljivanje kože. U našim predelima je baš šik biti osunčan, ali to nije uvek bilo tako. Još u prošlom veku "aristokratsko bledilo" bilo je na ceni, jer su samo siromašni morali da rade na suncu. Bledilo se izjednačavalo sa "biti bogat",a visoko društvo se skrivalo iza suncobrana, dugih haljina, šešira i pletenih naslonjača na plaži.

Dimenzije papira A4 su 21 x 29,7 cm. Postoji jedan značajan razlog zašto su ovi brojevi tako "nezaokruženi": kada presavijete ovaj list papira na sredini, novonastali format ima tačno isti odnos između dužine i širine kao prethodni, još nesavijeni. Ako pak stavite dva A4 papira jedan do drugog- nastaje format A3, i ovde su proporcije dužine i širine još uvek iste! Kod svakog drugog formata to ne bi bio slučaj. Jedan A0 format ima površinu od tačno jednog kvadratnog metra. (1m² = 1 x A0 = 2 x A1 = 4 x A2 = 8 x A3 = 16 x A4)

Na velikim hipodromima u Americi, pre sto godina, nastao je izraz doping, nova reč koja vuče poreklo iz reči dope, koja je tada na engleskom značila nešto kao "opasna mešavina lekova". Bilo je uobičajeno da se konjima pre trke daju neka sredstva kako bi (kratkotrajno) postali živahniji, recimo alkohol i kafa, a sada su "doktori sa injekcijama" primenjivali i neke druge tretmane (nitroglicerin, kokain i ružina vodica i sl.). Odjednom su pobeđivali konji koji su važili za autsajdere, što je poremetilo "rad" kladionica. Austrougarski džokej-klub u zimu 1900.je prvi objavio generalnu zabranu dopinga.

Ime "maraton" dolazi od legende o Filipidesu, grčkom vojniku, koji je, prema legendi, trčao od grada Maratona do Atine da javi da su Persijanci poraženi u Maratonskoj bici, a odmah potom izdahnuo. Međunarodni Olimpijski Komitet procenjuje razdaljinu od Maratonskog bojišta do Atine na 34,5 km (21,4 milja). Dužina maratona nije isprva bila standardizovana, važno je bilo samo da se svi atletičari takmiče na istoj stazi. Tačna dužina olimpijskog maratona je varirala u zavisnosti od rute koja je određivana za svako takmičenje. Prva i treća maratonska trka su bile u dužini od 40 km (24,85 milja). 1908. olimpijski maraton u Londonu je trebalo da startuje kod Vindzorskog dvorca, a da se završi na olimpijskom stadionu, ali su organizatori trke odlučili da se trka završi ispred rojal boksa (Royal Box)-ispred lože kraljevske porodice kako bi princeza od Velsa mogla da prati i start i cilj ove iscrpljujuće trke. Ovo je stazu učinilo dugom 42,195 km, da bi tek 1921. Međunarodna Amaterska Atletska Federacija (IAAF) usvojila tu dužinu kao zvaničnu dužinu maratonske trke.

Olimpijska takmičenja, osim u sportskim disciplinama, su se od 1912.do 1948. održavale i u umetnosti, i to iz oblasti arhitekture, muzike, slikarstva, vajarstva i književnosti.

Luksemburžanin Žan Žekobi (Jean Jakoby) je u disciplinama "slikarstvo" i "crteži, akvareli" najuspešniji olimpijski umetnik svih vremena! Bilo je i sportista kao što je mađarski plivač Alfred Hajoš koji je prvo osvojio medalju u plivanju,a godinama kasnije u Parizu i olimpijsku zlatnu medalju iz arhitekture. Amerikanac Volter Vajnans zablistao je 1912.ne samo kao sportski strelac, več i kao vajar! Pravo olimpijsko jedinstvo tela, duha i duše.

Preteča tenisa je francuska igra s loptom koja se udarala šakom (fr. jeu de paume), pre 400 godina. Igra se brzo širila po celoj Evropi (Engleska, Nemačka, Španija, Holandija) svuda su nicale tzv. kuće lopti, prva teniska igrališta. Reket i mreža su se pojavili tek kasnije, kao i sudije. Kao kod svih igara tog vremena, i ovde je u pitanju bio novac. Ulog je bio 15 novčića (fr. gros denier) po odigranoj lopti. Ako je neki igrač dao poen protivniku, izgubio je 15 novčića, kolika je bila vrednost jednog gros deniera. Ako je izgubio poen i kod sledeće lopte, morao je da plati dodatnih 15 novčića. Rezultat igre je sada bio 0:30. Ovo čudno brojanje je kasnije preuzeto i u tenisu!

Zevanje je zarazno! Zeeevaaanjeee! (57% onih koji ovo pročitaju će i sami početi da zevaju, zahvaljujući moždanim ćelijama koje se zovu "neuroni ogledala") Interesantno je to što ovo važi i za čovekolike majmune, tj.i kod šimpanzi je zevanje takođe zarazno!

http://mile.blog.rs/gallery/3242/did%20you%20know%20da%20li%20ste%20znali.jpg

Reč "BLOG" je nastala iz pojma World Wide Web i reč log (web-log ili kraće blog) i podseća na englesku reč za brodski dnevnik moreplovaca!

«Prethodni   1 2 3 ... 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 ... 100 101 102  Sledeći»
 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb