doctor

facebook: I ♥ doctor blog
twitter: @DoctorMisha

Zoranovi citati

misha | 12 Mart, 2010 00:07

Među Njegoševim stihovima ima jedan koji glasi: “Blago onom ko dovijeka živi, imao se rašta i roditi”.
ZORAN ĐINĐIĆ, vizionar koji je glavom platio svoju težnju da Srbiju vodi u budućnost, živeće upravo tako – DOVEKA !!!
 
djindjic 1997 kraj petokrake.jpg, 22 KB

 "I ja Vam kažem, gledajte u budućnost, gledajte u budućnost i tamo ćemo se sastati Vi i ja..."

 

Ovako je govorio Zoran:

Ako neko misli da će zaustaviti sprovođenje zakona time što će mene ukloniti onda se grdno vara, jer ja nisam sistem. Sistem će funkcionisati i dalje i niko neće dobiti amnestiju tako što će ukloniti jednog ili dva funkcionera države.

U svakoj zemlji ima korova, samo se u Srbiji korov zaliva.

Vi možete da uzmete akvarijum i da napravite od njega riblju čorbu, ali ne možete od riblje čorbe da napravite akvarijum... Skuvali ste ribe - gotovo je! To je istorija!

” Nalazimo se u brodu punom vode i svi je moramo izbacivati i ploviti u istom smeru.”

” Za uspeh svakog posla mora da postoji plan, da se tačno zna šta se hoće, ne da se eksperimentiše, iako nam je to nacionalna osobina. Treba mnogo više vremena da se utroši na oštrenje testere, nego drva seći tupom.”

” Reforme nikada nisu popularne ako treba da budu uspešne jer uvek mnogo koštaju. Da biste bili popularni, morate da preuzmete rizik nepopularnosti.

Želimo modernu Srbiju koja će se takmičiti sa drugima i imati glavnu ulogu na Balkanu, u kojoj će biti malo trutova, a mnogo radilica.

” Moto koji me vuče napred je: nikad se ne predaj! Ako kreneš u preticanje, dodaj gas! Radi ono što smatraš da je ispravno, ne ono što će većina da podrži.

Ja ne želim da vučem kola iz blata, a da posle toga budem kriv što je neko seo na ta kola i koči.

” Reforme su uvek plivanje uz vodu. Reforme su uvek sukobi sa mentalitetom, nasleđem, interesima, entropijom i inercijom.”

Kada me moj sin pita: "Tata, šta radiš po ceo dan", ja mu kažem: "Radim da bi ti mogao mirno da živiš." Tako ja razumem suštinu svog posla. Siguran sam da ga većina roditelja u Srbiji na sličan način razume.

" Prevarenim se može smatrati samo onaj deo naroda koji je verovao da će sa dolaskom političke demokratije automatski doći do ekonomskog blagostanja.”

 Uspevaju samo nacije koje imaju pozitivan odnos prema stvarnosti. Samo brze, aktivne, optimistične nacije ostvaruju svoje ciljeve.

” Nema više spavanja. Vreme je za akciju. Spavaćete kada odete u penziju.”

Međunarodna zajednica je kao klima- ne možete da je priznate ili ne, već da se adaptirate.

” Još uvek nismo srušili most koji nas povezuje sa katastrofalnom prošlošću, još uvek je moguć pad unazad. Balkan je još uvek pun razornih potencijala.”

U Srbiji je još uvek rizičnije biti policajac ili sudija, nego kriminalac.

” Živeti pod nebeskim pravilima možeš na nebu, ali na zemlji moraš da rešavaš konkretne stvari.”

Razumni ljudi veliki problem razlože na više malih, pa rešavaju jedan po jedan. Mi smo skloni da sve probleme skupimo u jedan, pa je on teško rešiv.

” Voleo bih da se u našoj zemlji 24 sata nešto dešava, da nema spavanja, da se stalno neke stvari rade.”

Ne možete da suzbijete požar, a da se ne opečete, na možete da suzbijete poplavu a da se ne pokvasite i ne možete da se borite sa organizovanim kriminalom a da vam ne prete.

” Ako već unapred sumnjate u svoj uspeh, neuspeh će vam lakše pasti jer ste ga mudro predvideli. ”

Ne mislimo šta želimo 2002. godine. Mislimo o tome šta želimo 2050., kada ćemo biti mrtvi. Da li želimo da iza nas ostanu rezultati na koje će naša deca biti ponosna, ili neuspesi kojih će se stideti. Mi danas, hteli to ili ne, radimo na vlastitom spomeniku. Na njemu će nešto pisati: "Ta generacija je izvukla zemlju iz krize." ili "Bili su beznačajni i beskorisni".

” Da naši ljudi ne bi odlazili u svet, potrebno je da svet dovedemo u zemlju.”

Mi smo 10 godina stariji, siromašniji, propaliji. To je cena naše gluposti i naše neodgovornosti. Ne može to besplatno. Ja jedino želim da mi to više nikada ne ponovimo.

” Ne može da se promeni Srbija, a da svi ostanemo nepromenjeni. Da bi se promenila Srbija, svako od nas mora pomalo da se promeni, u svom pristupu problemima, u svom mentalitetu, u svojim radnim navikama, jer Srbija - to je zbir svih nas.

" Što se Kosova tiče, naš ulog je već jako visok. Mnogo smo i nepovratno izgubili ako govorimo o nacionalnoj tradiciji i istoriji. Ali visok je i rizik daljeg gubljenja. Zbog toga treba da podignemo ulog i za Evropu. Mi nismo večita moneta za potkusurivanje svih interesa. U Hrvatskoj i BiH nepovredivost granica, pravo samo unutar zajedničke države. U Srbiji obrnuto. Albanska država na Kosovu nastaje kao divlja gradnja. Jednog trenutka, vrlo brzo, reći će nam: skuplje je rušiti, lakše je legalizovati. A zašto je dopušteno da se nelegalno zida u prisustvu međunarodne zajednice? Kasno je za rasprave. U svim drugim stvarima vreme radi za nas. U pogledu KiM vreme ne radi za nas.“ (decembar 2002. godine.) 

"Život je čudo. Ponekada razmišljam da je jedno ljudsko biće, jedan od 40 hiljada spermatozoida. Taj jedan je uspeo, a onih 39999 uspeli nisu. Znači, svako ko se rodio je šampion. On je uspeo u odnosu na 40 hiljada drugih. Mnogi kažu - Šta će mi život. Čoveče, tvoja odgovornost i pred Bogom i pred tobom je ogromna. Pobedio si u najvažnijoj od svih utakmica. Živ si. Rodio si se. Uradi nešto pozitivno sa svojim životom. Još samo to da se u našem narodu prelomi. To što nam je ostalo iz onog pustog turskog da kažemo- ma lako ćemo, ma sutra ćemo, ma ne može to, ma oni su protiv nas, ma svetska zavera, ma.....to su sve gluposti."

" Za mene je patriotizam da moja deca ostanu da žive u mojoj zemlji, da govore maternji jezik, a da ne moraju da idu po belom svetu trbuhom za kruhom. Patriotizam je to da cene moju zemlju, da ja sa svojim pasošem mogu mogu da idem ponosno preko bilo koje granice. Za taj patriotizam će se ova Vlada zalagati i mi smo u ovom smislu velike patriote.

 ” Naš cilj je, i mi našu zemlju vidimo da 2004. godine bude zvanični kandidat za Evropsku uniju, da 2010. godine bude ravnopravni član Evropske unije. Sve prepreke na tom putu ćemo uklanjati, bilo da se zovu Milošević, da se zovu ustavi, bilo da se zovu zakoni. Ne postoji ni jedna prepreka koja može da nas zaustavi na tom putu. Kao čoveka koga drže pod vodom 50 godina, u njegovoj želji da dođe do vazduha, do kiseonika, tako i Srbiju ne može ništa da zaustavi na tom putu do kiseonika, a to je Evropa, to je porodica demokratskih, modernih, razvijenih zemalja.

A ako sada Srbija stane, ma koliko sporo kako neko procenjuje da ide, da bi se ponovo pokrenula, proći će deset godina. Moje upozorenje je - imamo ogromnu istorijsku šansu da uradimo nešto veliko i u ovoj zemlji i u regionu, ali moramo mnogo da se trudimo da izbegnemo rizike i iskušenja i to nije nikakava garantovana stvar da smo mi osvojili demokratiju, da smo usvojili ekonomske reforme, da idemo prema Evropi. To nije garantovana stvar. To je šansa, koja može da bude prokockana sutra.

Ako danas ne uspemo, jedini razlog smo mi sami !!!

Zoran Djindjic- potpis.JPG, 5 KB

 ...ja mislim da nam je ovo poslednja šansa, jer ako sada ne budemo hteli, ako se sada Srbija zaustavi...

Zoran Đinđić o Kosovu !!!

misha | 24 Februar, 2010 08:24

Što se Kosova tiče, naš ulog je već jako visok. Mnogo smo i nepovratno izgubili ako govorimo o nacionalnoj tradiciji i istoriji. Ali visok je i rizik daljeg gubljenja. Zbog toga treba da podignemo ulog i za Evropu. Mi nismo večita moneta za potkusurivanje svih interesa. U Hrvatskoj i BiH nepovredivost granica, pravo samo unutar zajedničke države. U Srbiji obrnuto. Albanska država na Kosovu nastaje kao divlja gradnja. Jednog trenutka, vrlo brzo, reći će nam: skuplje je rušiti, lakše je legalizovati. A zašto je dopušteno da se nelegalno zida u prisustvu međunarodne zajednice? Kasno je za rasprave. U svim drugim stvarima vreme radi za nas. U pogledu KiM vreme ne radi za nas.
 
(Deo iz ličnog rokovnika Zorana Đinđića)
 zoran djindjic licni rokovnik.JPG, 25 KB

Ubijeni premijer Srbije Dr Zoran Đinđić je vizionarski sve stvari sagledavao u dalekoj budućnosti. Imao je neverovatnu moć anticipacije, realan odnos prema stvarima i izuzetno razumevanje istorije. Sve naše muke počinju nerazumevanjem istorije, a sada je jasno da je Đinđić to očigledno dobro razumeo (Najupečatljiviji je njegov govor u kome analizira gotovo čitavu noviju istoriju Srbije: "Kad je bilo idealno, u vreme Titovo kada smo dobijali kredite? Je l' bilo idealno u Jugoslaviji kralja Aleksandra? Pa je l' pre toga bilo idealno kad smo bili u Prvom svetskom ratu? Nije. Je li pre toga bilo idealno, kad je bila aneksiona kriza sa Austrougarskom? Nije. Je li pre toga bilo idealno kad su se na dvoru tukli Obrenovići i ubijali? Nije. Nikada nam nije bilo dobro u istoriji.") Još 2001. godine piše da moramo pod hitno da rešimo gasno pitanje, da moramo urgentno da se pripremimo za svetsku krizu,.....

Iz neformalnih zabeleški i pisama čita se njegova izuzetna posvećenost Kosovu i Metohiji. Novembra 2002. godine on dramatično počinje da se bavi tim pitanjem, insistirajući da nemamo više vremena za čekanje. Pisao je i Bušu i Putinu i Bleru i Savetu bezbednosti. Na jednom mestu beleži da je "Kosovo kao divlja gradnja za koje će međunarodna zajednica reći da ga je lakše legalizovati nego rušiti" i da pod hitno moramo da reagujemo!

Posebno mi je bio zanimljiv Zoranov poslednji intervju (21.2.2003.) koji mi je i poslužio kao inspiracija za ovaj post! Đinđić iznosi razmišljanja, stavove, pitanja- veoma slična onima koje sam ja izneo/postavio u svom poslednjem postu Kosovska (NE)pravda. Deo tog intervjua prenosim na svom blogu (jer mi je jako zanimljiv, a i da bi videli svi oni koji do sada nisu):

http://gfx.aftonbladet.se/multimedia/archive/00070/zoran-156003-0_368_70434w.jpg

"(...) Postoji li realna mogućnost da se Kosovo ipak otcepi od Srbije?

- Najgore je da Kosovo bude faktički nezavisno, a da ga onda, kao mlinski kamen, kao takvo albansko nezavisno Kosovo, prikače na nogu i kažu „vi ste odgovorni za njega, i dok ne harmonizujete odnose, ne možete da idete dalje“. To znači, za sva vremena smo isključeni iz istorije. I da nam kažu sutra „pošto ste ista država, vi morate da dozvolite da albanski biznismeni kupuju po Srbiji, da učestvuju u privatizacijama i tako dalje. To što vi ne možete da odete tamo i popijete kafu u Prištini i Prizrenu, pa to su incidenti. To su pojedinačni ljudi, ekstremisti, ali vi niste takvi, vi ste razumni. Neka kupe Terazije svojim narko-dolarima i milijardama koje imaju, neka kupe elektroprivredu i neka sutra Srbija bude praktično albanska država“. To je ono što se neće desiti, to je ono što ćemo mi sprečiti. Znači, mi tražimo da se pitanje učešća države Srbije na Kosovu i Metohiji reši. Međunarodna zajednica pokušava da to pitanje svede na pitanje prava Srba kao proteranih lica i nacionalne manjine. I podmeće jedno za drugo, kao da se time rešava državno pitanje. Čak i da Srbi, što nije moguće, imaju sva prava na Kosovu i Metohiji, time se još pravo Srbije nije ni pomenulo. Mi želimo na oba koloseka da imamo napredak. Na jednoj strani, naravno, da se vrate proterani Srbi i da oni malobrojni koji još nisu proterani imaju bezbednost. Ali, takođe, država Srbija da ima jasno definisana svoja prava. Ili da nema svoja prava, ali neka onda Savet bezbednosti kaže „nema Srbija nikakva prava, mi smo dodelili nezavisnost Kosovu“. Mi nećemo voditi rat sa SB, ali ćemo znati na čemu smo. Ovo što sada imamo je najgore. To znači - bela smrt, u snegu ste, mislite da vam je lepo, a u suštini postepeno umirete. I morate da se probudite, jer tog trenutka kažete ne, ja se nalazim u opasnosti. Kosovo je još uvek opasnost za srpsku državnost, jer ono je rana kroz koju može da vam iscuri i poslednja kap krvi. Mi tu ranu moramo da zatvorimo na određeni način. Naravno, maksimalno povoljno za sebe, ali spremni na određeni kompromis koji bi uvažavao i interese one druge strane, Albanaca koji na Kosovu žive.

Kosovska ofanziva počela je zapravo proširenjem pitanja Kosova na regiju. Vaša izjava za Špigl o BiH izazvala je mnogo reakcija?

- Ja sam rekao - ako ne važi za Srbiju ono što je važilo u Dejtonu, a to je da su nacionalne zajednice dobile svoj kolektivni status i da su granice nepromenljive, da se kaže - u redu, sve te republike bivše Jugoslavije su države. Dakle, ako to ne važi za Srbiju, a ja mislim da unazad neće važiti više ni za koga, kako objasniti da je jedini presedan napravljen upravo za Srbiju. Rekao sam, jesam za očuvanje Dejtona, ali dajte da nađemo neki kompromis kroz regionalnu saradnju, kroz bilateralnu saradnju albanskog dela Kosova sa Albanijom, srpskog dela Kosova sa Srbijom, Republike Srpske sa Srbijom, hrvatskog dela Bosne sa Hrvatskom, bez menjanja granica, bez postavljanja pitanja suvereniteta, ljudi... Ali, ako vi želite da stvorite albansku državu u 21. veku na teritoriji koja pripada državi Srbiji, onda ćete ponovo otvoriti proces koji ste mislili da ste zatvorili. I to nije moja želja, to je opis stanja.

Često sam kao neki glasnik koji je kriv zato što donosi neku neprijatnu vest. I u Srbiji me često optužuju. Ali dopusti mi da te upozorim ako ne znaš da će se to desiti. Znači, raspad dejtonskog sistema je kao zakon gravitacije, posledica. Ako zakon gravitacije ni u jednom slučaju ne bi postojao, ako imate čašu i stavite i ona ostane da visi u vazduhu, mislim da je poništen zakon gravitacije u celini. To je upozorenje onima koji misle da na primeru Srbije mogu da sruše jedan princip koji je logično i na štetu Srba sproveden, i koji su Srbi prihvatili.

Ne treba ispustiti istorijsku šansu da su narodi na ovom prostoru prihvatili taj princip nepromenljivosti granica, kolektivnih prava, nesvađanja nacionalnih zajednica, građana, manjina... Mislim da je to jedan konstruktivan pristup, koji je u Sarajevu izazvao vrlo neopravdane i nervozne reakcije, koje je, naravno, izazvao Vašington, a ni u Briselu nije bio dobro primljen. Ali to je istina.

Oni su postavili pitanje motiva. Neko je rekao - to su marketinški motivi. Šta meni treba ovog trenutka taj marketing? Niti u Srbiji ima izbora niti ja mogu dobiti međunarodnu podršku za to. Naravno, mnogo sam više izgubio lično nego što sam dobio, ali vrlo svesno. Ja sam onaj svoj kredit koji imam poslednjih desetak godina kao demokratski političar na Balkanu stavio za jednu stvar za koju mislim da je od nacionalnog interesa.

Dakle, koliko sam vas razumeo, i dalje smatrate da u Srbiji odlučujete vi, a ne neko spolja?

- Apsolutno. O Srbiji će se odlučivati u srpskom parlamentu i organima koji su za to nadležni. Sve te ranije priče i ranije krizne grupe i krizni štabovi su prošlost. I nema šanse da mi pristanemo na bilo šta što nije u našem interesu. Postoji ona mala mistifikacija u našim medijima. Čudim se kad to čitam svakoga dana, na primer, koga podržavaju Amerikanci, koga podržava Evropa, koga podržava Rusija. Kakve to ima veze? Pitanje je koga podržavaju ljudi koji žive u toj zemlji.

Vi možete i treba da imate dobre odnose sa svima koji su bitni za vas, ali to da vi sada strance uključujete kao deo unutrašnje politike, to je bolesno. Mi tu bolest još imamo u Beogradu. Imamo ambasadore nekih zemlja koji se ponašaju kao da su šefovi stranaka u Srbiji, kao da su izabrani na izborima. Oni pozivaju ministre, pozivaju moj kabinet, i čude se što neću da ih primim. Ja kažem, zamislite da moj ambasador u vašoj zemlji pozove vašeg premijera pa ga pita da sa njim ruča. Ovaj bi mislio da je to neka šala, da je skrivena kamera. Pa, mi smo isto tako zemlja kao što je i vaša zemlja. Nemojte da mislite da vi možete da radite u našoj zemlji nešto što naša ambasada u vašoj zemlji ne bi mogla ni slučajno da uradi.

Ali mi moramo sami kao građani, ali i kao ljudi, da zauzmemo taj stav. Poštujemo sebe, poštujemo i druge, ali da stvarno poštujemo sebe i da ne dopustimo da se niko sa strane meša u naše odnose. Jer, da mi to ne tražimo, ne bi oni to ni radili. Da imamo ministre koji na takav poziv hladno kažu - izvinite, nemam vremena za to, posle dva-tri puta bi odustali.

Pošto još imamo taj kompleks niže vrednosti, mislim da i mi pomalo generišemo tu nezrelu situaciju da se o našoj zemlji mnogo više raspravlja u inostranstvu nego što se raspravlja o sličnim zemljama, kao što su Rumunija, Hrvatska, Grčka. Ne vidim zašto bi Srbija bila u drugačijem položaju nego što su druge zemlje..."

zoran djindjic sat i kravata na dan atentata.JPG, 22 KB
Krv na satu i kravati koje je premijer nosio na dan atentata
 

Veoma zanimljiv i (verujem) za mnoge tzv. "srBske patriJote"- poprilično nepoznat stav Zorana Đinđića... Pa se pitam da li je dan kada je Kosovo "krenulo" ka konačnoj nezavisnost- upravo 12. mart 2003. ???

Kosovska (NE)pravda

misha | 17 Februar, 2010 12:44

Kosovska (NE)pravda
 
 Pre godinu dana (na prvu godišnjicu tzv. "kosovske državnosti") sam u svom postu "Kosovo u dvouglu" prikazao dva ugla gledanja na 17. februar 2008.- po jednima (54  države) Kosovo je tog dana postalo Republika, a po drugima (138 država) se ništa značajno nije dogodilo (KiM je ostala pokrajina Srbije, pod međunarodnom upravom)... "Više od autonomije, manje od nezavisnosti"- mi smo to i tražili nekada! Pa, eto nam ga sad...
"Republika u Republici, Kosovo i Srbija"
 
Danas, na drugu godišnjicu, broj onih koji priznaju Kosovo je porastao za samo 11 država! Maldivi su to učinili neposredno posle obeležavanja prve godišnjice deklaracije o nezavisnosti- pa stičem utisak da su požurili zbog globalnog otopljavanja (Maldivi- su ostrvska državica čija je nadmorska visina 1,5m!) pa da ne bi (p)okvasili papire (kada nivo okeana bude porastao)- poslali su (suva) dokumenta za Prištinu! Baš sam zao, jel da?Tongue out
Njima su se pridružile sledeće države: Palau, Gambija, Saudijska Arabija, Komori, Bahrein, Jordan, Dominikanska Republika, Novi Zeland, Malavi, Mauritanija- čime je broj država koje priznaju Republiku Kosovo dostigao 65 (od 192 države, članice UN.) Dakle 66% naspram 34%, za našeWink
 
"Srpska diplomatija na steroidima" (kako je britanski magazin "Ekonomist" slikovito opisao  Jeremićevu  diplomatsku (hiper)aktivnost po svetu je urodila plodom! Tako je ministar inostranih poslova (i "vazduhoplovstva"Laughing), po zapažanju Ekonomista, u vazduhu (prošle godine) proveo 700 sati- što je u proseku skoro 2 sata svakog dana! Vuk Jeremić je "leteo" kod nesvrstanih, probijao se kroz džungle u Africi, bio na kineskom zidu, piramidama... Sve o našem trošku- jer "Kosovo je pitanje svih pitanja"...Sealed
I kada jednom EU pred Srbiju postavi uslov za dalje evro(ATLANTSKE)integracije- "dobrosusedski odnosi Srbije i Kosova": ministarstvo inostranih poslova (neke buduće Vlade) će shvatiti da je mnogo isplativije bilo da su odmah poslali ministra u službenu posetu  Prištini - nego što se Vuk Jeremić te davne 2009/10/11 zamlaćivao na svim onim putešestvijama po svetu! Pa da... 
 
Rusija je svoj "principijelan stav prema Kosovu" naplatila (pre)uzimanjem Naftne industrije Srbije (skoro za "dž") i onda je priznala nezavisnost Abhazije i Južne Osetije, po "kosovskom modelu"! To je ohrabrilo i druge potencijalne države da po kosovskom ključu steknu međunarodno priznanje- Podnestravlje (Moldavija), Tajlvan (Kina), Baskija i Katalonija (Španija), Škotska, Severna Irska i Vels (UK), Turska republika Severni Kipar (Kipar),  Republika Srpska (BiH), Palestina (Izrael), Korzika (Francuska), Čečenija (Rusija), Teksas (USA), Flamenija i Valonija (Belgija) i još mnoge sporne oblasti u svetu uključujući i (pazi sad) Tamil Eelam koji hoće nezavisnost od Šri Lanke... O želji najbrojnijeg naroda bez države, Kurdima, da stvore Kurdistan (koji se prostire u sledećim državama: Turska/Iran/Sirija/Irak) da i ne govorimo...
U slučaju "Rusko Kosovo" (Abhazija i Osetija) bilo mi je jednako zanimljivo i mučno da čitam reakcije ZEMALJA KOJE SU PRIZNALE KOSOVO na ovaj potez Rusije- sve su se pozivale na "KRŠENJE REZOLUCIJE UN, NA KRŠENJE MEĐUNARODNOG PRAVA, NA KRŠENJE SUVERENITETA I TERITORIJALNOG INTEGRITETA (Gruzije)"- tj.na sve ono što su one pogazile priznavanjem nezavisnosti Kosova! Ali tu nije kraj ironiji...
republika kosovo i srpska.JPG, 34 KB
"RS je teritorijalno duplo veća od KiM"
 
U slučaju Republike Srpske je najoštrije reagovala međunarodna javnost!  Narodna skupština RS je pet dana po samoproglašenju nezavisnosti Kosova (22.2.2008.) donela "rezoluciju kojom ne priznaje i ne prihvata jednostrano proglašenu nezavisnost južne srpske pokrajine Kosova i Metohije i ističe da ukoliko veći broj zemalja članica UN, pre svega EU, prizna Kosovo; onda parlament Republike Srpske ima pravo da raspiše referendum o svom državno-pravnom status." Odmah su svi skočili u odbranu (pogađate!) MEĐUNARODNOG PRAVA, SUVERENITETA I TERITORIJALNOG INTEGRITETA BIH! Sada se intenzivno radi na CENTRALIZACIJI BOSNE I HERCEGOVINE (u prevodu- na ukidanju RS)! I dok je svuda u svetu trend decentralizacija- uslov za ulazak BiH u EU/NATO je centralizacija zemlje! Ne želim da verujem da je to neka svetska zavera protiv Srba- ali je to tako očigledno...
 
Predsednik skupštine Kosova Krasnići je skoro izjavio: "Normalno je da ako Srbi sa severnog Kosova i Srbija žele da odvoje deo Kosova, prirodna je naša potreba da se i Albanci Preševa, Medveđe i Bujanovca spoje sa Kosovom. Ovu razmenu treba uraditi sporazumno i uz saradnju, ne samo sa ovdašnjim Srbima nego i sa politicarima u Beogradu." Na to je međunarodna zajednica oštro reagovala i isključila svaku mogućnost podele Kosova i još jednom me zbunila svojom neprincipijalnošću u svom obrazloženju: "DECENTRALIZACIJA KOSOVA JE POŽELJNA, ALI TO NE SME DA UGROZI SUVERENITET I TERITORIJALNI INTEGRITET (pazi sad!) KOSOVA! EVROPA ŽELI MULTI-ETNIČKA DRUŠTVA I NE SMEJU SE FORMIRATI ETNIČKI ČISTE DRŽAVE."(!!!)
 
Pa se pitam da li taj suverenitet i teritorijalni integritet, međunarodno pravo, multi-etničko društvo sl.- važe samo tamo gde nema Srba?!?
Što bi rek'o Kalimero:
Kalimero to je nepravda.JPG, 21 KB
TO JE NEPRAVDA !!!
«Prethodni   1 2 3 ... 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 ... 100 101 102  Sledeći»
 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb