Blogerski kutak tolerancije
misha | 02 Avgust, 2014 15:00
Blogerski kutak tolerancije
Već odavno imam želju da napišem priču o jednom starom Blogerskom kutku tolerancije. Moja blog prijateljica Sanjarenja56 je tu prelepu priču ispričala iz svog ugla više nego savršeno, na drugom blogu. Beskrajno sam joj zahvalan na odobrenju da istu objavim i ovde gde je sve počelo pre šest godina...
Dugo me već nose blog vode, sa nekad sjajnim, nekad bezveznim
posledicama. Pomagale su mi u teškim trenucima, a kvarile neke lepe.
Zbog onog pomaganja, opraštam blogu mnogo toga. I često se setim jednog
posebnog kutka.
Na drugom blogu kod blogera koji je voleo žustre diskusije i postavljao
teme oko kojih se dizala prašina, pojavilo se dvoje komentatora
muslimana koji su s njim ušli u preterano žustru komunikaciju. On je
zastupao jednu tezu, njih dvoje drugačiju. U jednom trenu je upotrebio
pogrešnu reč, rekao je da mrzi nešto ili nekoga. Tada sam ušla u priču,
iako me tema nije zanimala. Odbranila sam ga i rekla da on ne ume da
mrzi i da se pogrešno izrazio. Domaćin bloga je prihvatio moju odbranu i
od toga trena ton diskusije se promenio. Ovo dvoje je spustilo loptu i
nastavilo mirnijim tonom. Prolazili su dani, taj post se više nije video
na naslovnici i nije niko više navraćao, a nas četvero smo nastavili
druženje sa običnim, svakodnevnim temama. Misha iz Trstenika, Edin iz
Francuske, Saray iz Sarajeva i ja. Došli smo do faze kad bi prvi od nas
ujutro postavio virtualnu kafu, a ostali se pridruživali i ćaskali.
Imala sam osećaj da je društvo realno. Mnogo smo naučili o ljudskoj i
verskoj toleranciji, a zatim o različitim kulturama u kojima živimo.
Trajalo je to 15 meseci, sa 1270 komentara u skrivenom kutku bloga. Niko
nas nije primećivao, a mi smo jedva čekali trenutke da se sve četvero
okupimo i proćaskamo. Planirali smo stvarne susrete, Saray mi je rekla
gde se u Sarajevu moramo naći na ćevapima. A onda je jednog dana Saray
napisala da je dobila posao koji isključuje mogućnost pisanja bloga i
oprostila se od nas. Spiritum movens ekipe je otišao. Tada je i Edin
prestao navraćati. Bilo nam je svima žao.
Došla sam u Sarajevo u pojela
ćevape u Baščaršiji, svuda osećajući Saray iako nisam znala kako
izgleda.. Kutak još postoji u virtualnim dubinama jednog bloga, a nas
četvero živimo svoje živote i sećamo se jednog jedinstvenog kutka
ljudske ljubaznosti.
:(
marija2301 | 23/08/2014, 19:25
Tuzno :(