doctor

facebook: I ♥ doctor blog
twitter: @DoctorMisha

Trenutak u vremenu...

misha | 28 Novembar, 2008 15:26

U životu postoji pet stvari koje se ne mogu vratiti:
- KAMEN, KADA JE BAČEN...
- REČ, NAKON ŠTO JE IZREČENA...
- MOGUĆNOST, NAKON ŠTO JE IZGUBLjENA...
- VREME, KADA JE PROŠLO...
- LjUBAV, ZA KOJU SE NE BORI !!!
 

Ovo je jedan potpuno atipičan post za moj Blog! On će kazivati o izgubljenoj mogućnosti, prošlom vremenu, neostvarenoj ljubavi... Takođe će spasiti od zaborava neke srećne dane u "tom gradu", inače će ih "ta reka" odneti u Moravu, Morava u Dunav negde bestraga, i ti se dani više nikada neće vratiti, kao ni mladost naša....

U tom gradu, na obali te reke, u tom parku, u hladnoj decembarskoj noći te godine, lagano su hodali Ona i On. Držali su se za ruke, smejali se, pričali, dok su se sa neba lepršavo poigravale prve snežne pahulje... Ona je potajno želela da ta romantična noć bude krunisana prelepim poljupcem?! Ali, On, je nije poljubio... zbog nečega čemu ni sam nije znao ime... Bila je to samo prva u nizu propuštenih prilika... Možda je uzrok bio nerešen odnos sa drugom devojkom koju je i dalje voleo (ili bar: poštovao)... On je bio takav, jednostavno nije želeo da bilo koga povredi ili slaže...

 Prolazili su dani, nedelje, meseci, a On i dalje nije znao šta želi... Kada je konačno shvatio, kada je poželeo Nju kraj sebe... snega već odavno nije bilo... Bilo je i suviše kasno: Ona je tada već bila sa drugim, starijim dečkom... Uloge su se promenile i sada Ona nije više čekala Njega... Žal zbog propuštenih prilika bio je jednako veliki koliko i želja da Ona bude Njegova! Smišljao je načine kako da vrati propuštenu priliku... Njen dečko je sada bio prepreka! Nekada su Njegove misli (o "uklanjanju prepreke"), u očaju, išle dalje od granica normalnog Hrišćanina i čoveka! Svaki korak s drugim devojkama vraćao ga je ka Njoj... I dok je On patio, Ona je bila srećna(?) sa tim drugim dečkom... Međutim taj dečko nije bio vredan Njene ljubavi! Umesto da je čuva kao malo vode na dlanu, on ju je prevario!!! Ostavila ga je i to je otvorilo vrata jednoj novoj, staroj šansi! Njegova nada je ponovo postojala, posle 326 dana i noći čekanja... Njih dvoje su se ponovo sreli!!! On joj se našao kad je bio najpotrebniji i pružio joj podršku kad joj je bilo najteže! Pojavio se "mali dim" iz nikada "ne raspaljenog plamena" ljubavi (bar je On tako mislio)... Nije više bilo prepreka njihovoj ljubavi, rekao joj je sve što mu je bilo na duši i što je držao sve to vreme u sebi... Nesigurno (poput prvog poljupca) prišao je Njenim usnama, plašeći se da će se probuditi iz tog prelepog sna! Usne su im se konačno spojile! Sreći nije bilo kraja... Iako ovom bajkovitom trenutku nedostaje samo rečenica "živeli su srećno do kraja života…", putevi su im se opet razišli! Život (na žalost) nije bajka! Taj trenutak "života i milja" se završio gotovo u isto vreme kada je i počeo! Možda joj je sada On poslužio kao jedna od osveta bivšem dečku?! Vreme je napravilo preveliku provaliju između njihovih (tačnije Njenih) osećanja... Kasnije je čuo, ponovo se vratila svom bivšem, ”vernom” dečku... Još jednom  potvrđena univerzalnost Njegoševe misli: "Ćud je ženska smijesna rabota (...) stotinu će promjeniti vjera da učini što joj srcu drago." Ali je takođe i potvrđena istinitost ideje sa početka posta...

Danas, par godina kasnije, u tom gradu, na obali te reke, u tom parku- opet pada prvi sneg... Ali više nema Nje i nema Njih niti će ih biti... Samo On, brzim korakom prolazi tom nekada, na trenutak, zajedničkom stazom... Naučio je Lekciju... i zato žurno koračao na kolokvijum......
ću.jpg, 40 KB

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb