facebook: I ♥ doctor blog
twitter: @DoctorMisha
misha | 14 Januar, 2011 18:40
Na srpskom dvoru mi s' viljuškom boc, a Švaba s' rukama...jer je tako ukusnije xD
Prosečan
stanovnik Srbije završio je 2010. godinu pod stresom, nezadovoljan,
sa platom tužnijom nego 2009. godine, lošijeg zdravlja, sa viškom
kilograma i nikud nije putovao,.. I taman
kad sam pomislio da ću se totalno uklopiti u
ovaj opis- prilično neplanirano, na
samom izmaku godine, došlo je
Novogodišnje putovanje u Bratislavu i Beč koje je sve popravilo.
Tako sam 2010. godinu ispratio i dočekao nadam se bolju 2011. u srcu Evrope- u Beču.
Bratislava, glavni i najveći grad Slovačke sa 430 000 stanovnika. Ovaj šarmantni stari grad na Dunavu dobio je današnje ime tek pre 90 godina, ali ima dugu i ponosnu istoriju iz doba pre Rimljana. Bila je dom Keltima, Rimljanima, Germanima, Mađarima, Jevrejima i Slovacima, tako da Bratislava odiše raznovrsnom kulturom, arhitekturom i kuhinjom.
Jedna od najupečatljivijih zgrada u gradu je zamak Bratislava, lociran na platou 82 m iznad Dunava. Zamak postoji na tom mestu još iz prastarih vremena, a potpuno je rekonstruisan pre 60 godina i izgrađen u stilu kao iz doma Marije Tereze. Takođe veoma upečatljiv, na nešto višoj visini (95 m), je i nesvakidašnji, moderni restoran u obliku NLO-a (“UFO”) smešten na vrhu novog mosta preko Dunava. Da je to mesto gde se skuplja sam slovački džet set govori i podatak da je doček Nove godine u tom restoranu koštao 250 €! Mi smo se provozali veoma brzim liftom do najboljeg vidikovca u gradu smeštenog na vrhu ovog futurističkog restorana, popili piće u tom “neidentifikovanom letećem objektu” i požurili u dalji obilazak ovog simpatičnog gradića.
Ulice krase neobično
interesantne skulpture: "vojnik u šahti", francuski vojnik koji naslonjen na
klupu "šmeka" devojke, bista "bratislavskom džentlmenu" i sl.-
zanimljiv način da se privuku turisti, nema šta! Svuda se mogu
kupiti raznorazni suveniri- pa sam tako nastravio sa svojom
“majico-manijom” i posle onih na kojima
piše “ATHENS”, “BARCELONA”, “VENEZIA”,..-moj
ormarić je postao bogatiji i za majice sa natpisom “BRATISLAVA”.
Zanimljivo je da se uz taj natpis nalazi i
zvezdica, ali ne žuta sa zastave EU, već crvena- petokraka.
Da li je u pitanju nostalgija ili dobar marketinški trik, ko
će ga znati? Uz lokalne suvenire, zanimljivo je da ima i onih
na kojima piše “WIEN” (Beč) a koji su dosta jeftiniji nego u
istom susednom gradu. Čini mi se da su u tim prazničnim danima u
prestonici Slovačke bili brojniji strani gosti od samih domaćina (uglavnom, kako sam ja zapazio: Srbi,
Hrvati, Slovenci, Italijani, Bosanci, Nemci). Prijatno
iznenađeni toplinom ovog mesta- otišli smo do hotela, a onda je
usledilo još prijatnije iznenađenje: iako sa tri zvezdice- ugođaj
je bio kao da je u pitanju “ol inkluziv”.. Ipak je to Evropska unija!
Zahvalnost Slovačkoj zbog principijalnog stava po pitanju Kosova!
Samo 60 km zapadnije od Bratislave nalazi se glavni grad Austrije- Beč. To su inače dve najbliže evropske prestonice i pravi je pogodak što su ih turističke agencije spojile u jednu ponudu. Beč je deseti grad po veličini u EU, sa oko 2 000 000 stanovnika, i daleko najveći grad Austrije, njeno političko, ekonomsko i kulturno središte. Kao i Bratislava i austrijska prestonica leži na Dunavu i ima bogatu istoriju. Istorija Beča počinje pre oko 4 milenijuma čime se područje grada svrstava među najstarije ljudske naseobine na svetu. Ovaj grad, u srcu Evrope, je jedna od najstarijih metropola, carski grad, mesto ukrštanja raznih kultura i uticaja, grad koji je vekovima imao vodeću ulogu u kreiranju političke scene Evrope i ovog dela sveta.
Beč
godišnje posete milioni turista (i ostave preko 4 milijarde evra),
najviše zahvaljujući mnogobrojnim kulturno-istorijskim spomenicima,
palatama i raznoraznoj kulturnoj ponudi. Posetom fantastičnim palatama
i dvoracima sagrađenim u zlatnom dobu bečkog građevinstva u 18.veku-
otpočeo je naš susret sa ovom nekadašnjom prestonicom dinastije
Habzburg. Dok sam posmatrao najpoznatiju palatu Šenbrun, kao
i raskošnu palatu Belvedere, u koje su ugrađene stotine kilograma
zlata i gde su luksuz i raskoš jednostavno
neponovljivi- setio sam se one naše čuvene priče o zlatnim
kašikama i viljuškama na srpskom dvoru (u 12. veku). Čak sam kroz šalu i prokomentarisa: "Džaba im sve ovo zlato kad nisu imali zlatne viljuške kao mi". “Na srpskom dvoru mi s' viljuškom boc, a Švaba s'
rukama...”- glasi ta bajkovita priča o veličanstvenoj srpskoj prošlosti, ali je autentičnost iste prilično sumnjiva. Uostalom- da je to zaista bilo tako, verovatno bi se desilo jer su Švabe još
tada znale šta je ukusnije i kako je “slađe” jesti! Uverio sam
se i sam u to- jer nismo imali nikakav pribor za jelo prilikom konzumiranja bečkih kobasica i ukus je bio fantastičan i neponovljiv (izvini sarmo
)! Inače
da razjasnimo ovu pomenutu srpsku zabludu o zlatnom escajgu: reč je
o mitu (i to bugarskom, koji smo plagirali)- prve viljuške stigle su u Evropu i to u elizabetansku Englesku tek u 16. veku, tako da se srpski župan Stefan Nemanja za vreme ručka sa Fridrihom Barbarosom u Nišu 1189. godine nije mogao služiti escajgom već je jeo prstima kao njegov gost, vođa Trećeg krstaškog rata! Zlatne viljuške pre su dogmatski odgovor, kulturološka prednost, na koju se Srbi pozivaju kad osete nepravdu velikih sila. Međutim- kad god prošlost služi da opravda, umesto da podstakne, budućnost nije obećavajuća.
Dok smo prolazili Ringom, raskošnom avenijom koja kruži oko Beča- svuda su bile reprezentativne građevine: poput parlamenta Republike Austrije, Bečke državne opere, gradske skupštine, bečkog Univerzitetra, Muzeja, Akademije, pozorišta,.. Šetnju predivno ukrašenim ulicama i trgovima ove evropske metropole započeli smo od Trga Marije Terezije. Prvo smo posetili Muzej istorije umetnosti i mene je tu više od samih originala slikarskih velemajstora Rembranta, Rubensa, Brojgela, Triciana..- oduševio savršeni sistem bezbednosti ovog neprocenjivog hrama umetnosti. I koliko god vremena da smo imali za razgledanje- uvek bi nam zafalio još koji minut više.. Prirodnjački muzej (identična građevina preko puta ovog muzeja) će ostati za neku, Bože zdravlja, buduću posetu Beču..
Na ulicama je bio svet u
malom, čuli su se svi jezici, sevali su blicevi mnogih fotoaparata,
igrao se bečki valcer, točilo se pivo i kuvano vino, prodavale su
se kobasice (mislim da Austrijanci više vole prasetinu od Srba,
koliko god to nekima nemoguće zvučalo!),.. Međutim, u tom izobilju
svega i svačega i u svoj toj raskoši i lepoti- kao
da je falilo malo više živosti?! Ljudi su
se kretali nekako mehanički,
kao neki zombiji (ili sam ja lud), bez topline i osmeha na njihovim
licima,.. Vladala je prevelika otuđenost, nasmejane grupice ljudi su bile retkost a to su uglavnom bili turisti (Rusi, Italijani ili Srbi). I taman kad sam
pomisio da će najemotivnija scena koju ću
videti od samih Bečlija biti poljubac dva gay-a (koji me je
šokirao/iznenadio mnogo više nego kada
sam, nešto ranije, ugledao ambasadu Kosova)-
usledila je fenomenalna prosidba na centralnom gradskom
Trgu. Momak je prosuo ruže ispred svoje voljene, kleknuo je i
izvadio verenički prsten. Ona je naravno pristala i oduševila njega
ali i sve nas koji smo to pozdravili ovacijama. Ipak
ima nade, i na Zapadu je sačuvano
malo vedrine i pozitivnog duha od otuđenosti koja je nastala zbog
apsolutne predanosti poslu bez osvrtanja na neka zadovoljstva koja
život pruža. Mada, sumnjam da smo tu ipak mi malo umešali prste (s
obzirom da je svaki sedmi stanovnik Beča- Srbin) i spasili
“Švabe”
od totalne propasti!?
Kao što smo ih
“prešli” i
za one viljuške sa početka
posta, pa da..
U ponoć je usledio
spektakularni vatromet za doček Nove 2011. godine! Fenomenalan
osećaj i iskustvo! Želje i poljupci su se ređali jedni za drugima,
a meni nije silazio osmeh s lica...između ostalog i zbog povratka za
Srbijicu! Kakva je, takva je- ali je naša
Nastavljam sa osvajanjem Evrope.. Sledeći je Amsterdam ili još bolje Moskva?! Mada se ne bih bunio ni kada bih završio mnogo zapadnije od Evrope- u Havani. Ni oni nisu priznali Kosovo
Moj avatar je Doctor Misha:)))
Doktor za sve i svašta! Doktor koji od 2007. godine opipava puls Srbije!
★★★★★
Doctor Misha je neka vrsta moje "indijanske inicijacije"- gde imaš jedno ime dok sredina ne shvati ko si, a onda ti daju drugo (pravo) ime. Zahvaljujući ovom avataru sam ušao u blog svet i postao bloger. :)
« | Januar 2011 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |