facebook: I ♥ doctor blog
twitter: @DoctorMisha
misha | 09 Septembar, 2010 14:15
Srbija merka sever Kosova - Problem koji Republika Srbija ima sa Kosovom i Metohijom, tzv. Republika Kosovo ima sa severom Kosova.
Kriza oko sudbine Kosova i Metohije je još daleko od razrešenja. Uspostavljanje suvereniteta i kontrole Republike Srbije nad autonomnom pokrajinom Kosovom i Metohijom nije moguće bar od 1998., još pre NATO bombardovanja i jednostranog proglašenja nezavisnosti. Kosovski albanski političari su u februaru 2008. godine proglasili jednostranu nezavisnost pod kontrolom grupe zapadnih zemalja a do sada je taj čin priznalo oko 70 država, među kojima i Amerika i ključne zemlje Evropske unije. Masovno priznanje je, međutim, izostalo i kosovska kriza je ostala otvorena. Svima je jasno da kosovski problem nije rešen i okončan, bez obzira što mnogi Zapadnjaci javno govore kako je to za njihove zemlje “završena stvar”.
Mišljenja Međunarodnog suda pravde o Kosovu, po kome DEKLARACIJA o nezavisnosti Kosova ne krši međunarodno pravo, može da posluži kao presedan za etnički podeljene države. MSP je rešio da izbegne ključno pitanje, a to je "međunarodni legitimitet međunarodne države Kosovo" i umesto toga se usredsredio na "tehničko pravno pitanje". Odluka Suda UN predstavlja opasan i nekonstruktivan presedan za nekoliko važnih zemalja u svetu i za žaljenje je što je MSP samo doprineo dodatnom komplikovanju tog pitanja.
Sadašnje stanje "više od autonomije, manje od nezavisnosti" nije trajno održivo rešenje za neku oblast na tlu Starog kontinenta. Zato- jedino pravo rešenje kosovskog problema se može postići novim pregovorima! Pregovori o Kosovu ne treba da se bave onim šta je bilo nego onim šta je sadašnja realnost. Bez obzira ko je kriv ili nije kriv nešto se na Kosovu, ipak, desilo. A desilo se mnogo toga. To je ta nova realnost koju će morati da uvažavaju novi pregovori ako pregovarači žele da pronađu održivo rešenje. To održivo rešenje pre svega podrazumeva da se izbegnu novi sukobi i da se na bilo koji način uništi zlo seme utrto u odnose izmedju dva, po broju, najveća balkanska naroda, srpskog i albanskog. Emocije su izuzetno velike, krv još vri, i sigurno je da ni jedna ni druga strana neće do kraja biti zadovoljna pregovaračkim rešenjem. Realnost, međutim, zahteva “realnost” i praktičnost.
EU želi da Srbija postane njen član bez obzira na Kosovo, ali je takođe jasno da će morati da se urede odnosi između Srbije i Kosova pre njenog ulaska u Uniju. Zato je saradnja Srbije i Evropske unije (22+5) i po pitanju rešavanja Kosovskog problema veoma značajna. Jer, praktično, Srbiji ništa ne bi značilo usvajanje njene nove Rezolucije u UN o Kosovu, pa makar u njoj pisalo i "Kosovo je srce Srbije"- ako bi se tome usprotivile najmoćnije zemlje EU (kao npr. Nemačka, Velika Britanija, Francuska). Takav dokument bi bio mrtvo slovo na papiru, Kosovo bi i dalje ostalo van suvereniteta Srbije, a Srbiji bi bile stopirane dalje evrointegracije. Zato je Srbija vrlo mudro zajedno sa EU podnela Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija Rezoluciju koja će biti usvojena večeras (09.09.2010.) i koja će zameniti Rezoluciju 1244 usvojenu 1999. (pre 11 godina) a koja će konstatovati novu realnost (a to je: da je Kosovo jednostrano proglasilo nezavisnost ali i da nema puno međunarodno priznanje) i tako će biti otvorena vrata novim pregovorima i ponovnom dijalogu Beograda i Prištine...
Konačno rešenje kosovskog čvora ?!
Po meni, najizbalansiranije i trajno rešenje slučaja "Kosovo" je podela južne pokrajine (sever Srbiji, jug Kosovu). SAD i njeni saveznici u NATO-u zastupaju tvrdo i nerealno stanovište da se granice Kosova ne mogu menjati zbog presedana koji bi to predstavljalo za druge zemlje. Srbija, Rusija, Kina i Indija i druge zemlje na Balkanu o tome imaju mnogo realističiniji stav, da ako su se granice Srbije promenile radi Kosova, zašto su onda toliko bitne granice Kosova, koje nikad nije postojalo kao nezavisna država i čije granice su uspostavljene za vreme komunizma i Josipa Broza Tita?!
Na internetu sam našao zanimljiv tekst o podeli Kosova i najzanimljiviji deo vam prenosim ovde: "Jedini pokušaj u poslekomunističkoj Istočnoj Evropi da se sačuva višenarodna zajednica se završio neuspehom – premda se radilo o društveno, privredno i kulturno veoma razvijenoj zemlji (Čehoslovačka 1990-1993). Od države je još teže, u uslovima nedovoljne razvijenosti, probuđenog nacionalizma i arbitrarno povučenih granica, očuvati demokratski poredak. U državama sastavljenim od posvađanih i neprijateljskih narodnih zajednica, kakvih u Evroaziji nije malo, prva žrtva je demokratski poredak, a druga mir. Ako se u takvim državama uobičajene mere zaštite narodnih manjina i političkog pomirenja pokažu kao nedelotvorne, izgleda da nema druge do da se posvađane narodne zajednice razdvoje. U takvo zaoštrenim i bezizglednim slučajevima, "morali bismo odrediti državne granice tako da su nacije politički ujedinjene pod jednom vlasti i da u državi živi samo jedna nacija." Savetuju da se baš zarad uspostavljanja postojanih demokratskih poredaka obrazuju neprotivrečni i postojani državni okviri, a oni su često određeni baš oblastima koje naseljava nacija.
U takvom svetlu posmatrano, nacional liberalno rešenje kosmetskog pitanja podrazumeva razdvajanje albanske i srpske narodne zajednice na Kosovu i Metohiji. Naime, ako je išta pokazala dosadašnja uprava Ujedinjenih nacija (UNMIK) onda je to dubina ponora između albanske i srpske zajednice na Kosmetu koji primena uobičajenog zavežljaja ljudskih prava i ideologija multikulturnog društva očigledno teško mogu da premoste. Nada da će vreme ublažiti mržnju i doneti neophodnu trpeljivost pa i saradnju albanske i srpske narodne zajednice na Kosmetu zanemaruje činjenicu da tamo u poslednjih vek i po iskustvo mržnje i sukoba višestruko nadmašuje iskustvo snošljivosti i saradnje.
Uz to valja imati na umu da su poslednjih dvadeset godina svakako najgore godine albansko-srpskih odnosa, tokom kojih su čitavi naraštaji odgojeni na mržnji i nasilju (prema jednom istraživanju, na prelazu iz 1998. u 1999. godinu – dakle, pre masovnih stradanja tokom i po završetku rata(!) – kod 36,5% albanskih studenata glavni osećaj prema njihovim srpskim kolegama je mržnja, dok je kod Srba taj procenat "svega" 31%; ravnodušnost prema drugoj strani pokazuje 26% Albanaca i 33% Srba a saosećanje – dakle, jedinu "pozitivnu emociju" zabeležnu i istraživanju, samo 3,8% Albanaca i 5,5% Srba!).
Stoga, i uz najbolju volju svih strana, treba najmanje još toliko vremena da se vrati stanje s kraja sedamdesetih, koje je i onda bilo daleko od dobrog."
Srbija je suočena sa činjenicom da je zadržavanje Kosova i Metohije u celini- nemoguća misija! Po sistemu "daj šta daš": tražila je (nezvaničnim diplomatskim putem, a prema pisanju nekih regionalnih medija) teritorije severno od Ibra, naseljene većinskim srpskim stanovništvom. U prilog tome govore sve češće izjave srpskih političara tipa "razgovaraćemo o svim opcijama", "Put do kompromisa neće biti lak ni pravolinijski, ali nemamo alternativu", "cilj Srbije nije da pobedi albansku zajednicu na Kosovu i Metohiji, već da se postigne kompromis i dogovor", dok je najzanimljiviji ovaj način slaganja reči: "nikada nećemo prihvatiti JEDNOSTRANU nezavisnost Kosova" što ne znači da Beograd neće prihvatiti nekakvu DOGOVORENU nezavisnost Kosova?! To otvara vrata planu B za rešenje pitanja Kosova: nekoj vrsti PODELE TERITORIJE!
Moj avatar je Doctor Misha:)))
Doktor za sve i svašta! Doktor koji od 2007. godine opipava puls Srbije!
★★★★★
Doctor Misha je neka vrsta moje "indijanske inicijacije"- gde imaš jedno ime dok sredina ne shvati ko si, a onda ti daju drugo (pravo) ime. Zahvaljujući ovom avataru sam ušao u blog svet i postao bloger. :)
« | Septembar 2010 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |